Preobrazba

Nemam žara da se predam,

samo snažnu potrebu za stihom.

Niti svoje ime ne dam,

dat ću sebe svome križu tihom.

Nemam jutro da ga budim

i ne posjedujem tuđu slavu.

Promociji se svakoj čudim,

ona hoće tvrdovratu glavu.

Nemam slobodnoga vremena,

ono je za jako neslobodne ljude.

Uvijek nosim izobilje sjemena

pa ga bacam, pa što bude.

Ove su pjesme kao tijesne lađe,

one plutaju i plove, ili su na vezu.

Kad ih tražim, preteško ih nađem,

radije ih stvorim kao novu tezu.

Čovjek uvijek traži sebe, svoju nit

koja veže ga za Nebo strasno

jer je ona prava ljudska bit

u kojoj se čini sve prekrasno.

Izgorjet ću sretna dostojanstva

kao što će potonuti mnoga lađa.

Usred ova ogromna prostranstva

ne može se dogoditi niti krađa.

Kažu da u vatri preživljava neko zlato,

a i vjeru dajem preobrazbi, Uskrsnuću

pa ne pjevam zato da iscrpim blato

već da poeziju stvaram umiruću.

12.06.2021. 23:31