Terrarium: Igra marama

Sutra rano izjutra dolazim na onaj skup

razna bilja i još šarolikijih bumbara i osa,

gdje će prvo sunce obasjati veseli kup

rosna lišća, trave na koju ću stati bosa.

Igrat ćemo vedre igre crne vještice i fantova,

prva ljubav među nama potajno će slaviti,

mlade pčele, mravi spremat će im svatova

a mirisni će povjetarac kose im poplaviti.

Ljetno doba traje, neće biti automobila

koji bi ometali nam smogovitim parama

skup na kojem uvijek dežurna sam bila,

vidjela i slavnu igru sakrivenih marama,

to je ono kada čuvaš svoje sve imanje

dok te netko drugi pokušava srušiti.

Moraš dobro znati udaraca primanje,

a ne smiješ se rukom na travu stuštiti.

Ja sam ona koja u toj igri uvijek gubi

jer ni svoje marame ne čuvam jako

nego samo pazim da ne kleknem bubi

koja oko mene zuji kao pero lako.

Majke potom zvat će nas na zajutrak,

miris fina hljeba, sokove s vitaminima

ponijet ćemo kao sreće sjajni trak

dok svi drugi prate filmove u kinima.

Zatim dolazi na red sunčanje s lutkama,

tajni sastanci oko rijetka žbunja

koje lakše nalazimo kada padne tama

i kad hruštevi navale kao munja.

Kasno uvečer još pričaju se vicevi masni,

nitko ne zna da je ljubav našla svoj dom

koji vjerno čuva kao plijen svoj slasni.

Ja sam samo promatrač u društvu tom

jer kod mene ima polica za kišne dane

koja prepuna je tajnih uputa i savjeta,

čak i o tome kako zoru čekati da svane

i kako izdržati kušnje svoga zavjeta.

26.06.2014. 08:21