Nepomične stijenke zatvora moga
govore mi da se odavde ne mičem
i da nemam znanja Raspetoga.
Sada Bogu svome neprekidno kličem
da me svu od posljedica sad poštedi
jer ja ne znam ni za dan bez Njega,
moj mi život bez Njega ne vrijedi,
niti želim znati drugog bilo čega.
Po tome znam da sam u zatvoru
što me nema blizu nekoj kontemplaciji,
a bliža sam još bilo kakvom zatoru
onih spoznaja što stižu u svetoj formaciji.
Brate Franjo, dragi brate moj,
daleko sam od tvojega molitvena stanja
i ne mogu naći neki poklon tvoj,
neku spoznaju i osjećaj bez sanja.
Onog dana kad si rane Kristove zadobio,
ti si bio Božji sluga s jakim posluhom,
a ipak nisi se u Pravila zarobio.
Podaj meni zagovor za takvim sluhom.
Brate Franjo, dragi brate moj,
zar me ne gledaš i sada kao učenicu?
Ptice čak me ne slušaju, ni komarca roj,
ljudi me ne gledaju u zjenicu,
sama vidim sve što gledati mi Bog je dao.
Reci da li dužna sam im pokazati
kako od mene je pobjegao duh taj zao
i kako te je Raspet volio pomazati
najsjajnijim pečatom što postoji
jer te blagoslovi svojim ranama na tijelu
dok ti duša kao vječni plamen stoji
u tom tako dragom pomazanom odijelu.
Reci da li treba većma tebe slijediti
pa i poginuti radi toga
ili treba ovom svijetu više vrijediti
poslušnost za našeg Krista, Boga?
17.09.2015. 17:16
No comments:
Post a Comment
just do it