Budim se kao tromo lišće ispod svitanja,
kao lišće što nakupilo se kišnih kapi,
kao meka, topla grumenčica u hladnoći.
Tromo srž mi moja započela kliktanja
Bogu mome koji oko mene sveto zjapi
kao da me naglo izabrao još za noći.
Ne bi bilo čudno da sam se već pridigla
samo zato da me noć umije i zahvati
u svježini svojoj i u svom tajanstvu,
prije nego što sam kraju sna pristigla
dok se zimsko hladno jutro iza brda klati
kao da polako daje počast sinoćnjem pijanstvu
kada spoznala sam da me opija saznanje
o milosti i ljepoti kojima sam kasno zašla
i da trnem od sva izobilja kruha ili vina,
ili od sve blagosti i sreće kad sam upala u sanje.
Napokon sam, nakon sedam dana, pronašla
onaj mir od izobilja crnih kapi i polovina
koje lagašno sam konzumirala od bio-kruha
jer ne nađoh ništa što bi bilo ukusnije,
a za umor tako učinkovito i osvježavajuće.
Dobro jutro, svijete; zdravo, Rasipnice duha,
Mala Gospo koju slaviti je najuputnije
pa se baciti na pjesništvo da nije poražavajuće.
Sedam dana trebalo je da mi krv prostruji,
da se malo kao živa još pomaknem
da bih kretala se i proslavila svoj imendan.
Moj se organizam, moja duša predali oluji,
a Gospa mi moja daje da potaknem
ovaj život koji počeo je prije nego novi dan.
08.09.2015. 04:40
No comments:
Post a Comment
just do it