Valovima rumenoga odbljeska i sjaja
jutro dolazi, jasnim suncem opečaćeno.
Posred neba svijetla moga zavičaja
jutro strši moje, sparinom zablaćeno
kao da je sam se pakleni raspustio
pa po mome svijetu ludi sav i hara,
a da nije pristojno ni pozdrava izustio
jer mu nisam ona koja nudila bi dara.
Dovoljan je samo jedan dašak svježi,
pa da se i čitav svijet od jada pokunji,
da se nada, ljubav, vjera tu uvriježi
gdje se radujem ja svakoj munji
što mi uzaludno bliješti u sjećanju.
Da, sjećanje je ono što me budnom drži,
što u jutro sparno odgovara obećanju
koje sva mu krila pakla jednom sprži:
niti jedna muka nije vrijedna onoga
što će doći kao nagrada mi spasa
kada predam život svoj u ruke Boga.
Dašak povjetarca stiže mi bez glasa.
16.09.2015. 06:53
No comments:
Post a Comment
just do it