Znaš li da je Bog načinio poeziju,
znaš li da je načinio tvoje usne
i sa srcem da je stvorio koheziju?
Duše oduvijek su žedne, ali sušne,
sve dok ne prepuste svoja traganja
ovoj vijesti što je vrijedna svake pažnje.
Puno nas je pjesnika, a još više nadanja;
sve su potrage zbog Boga Duha snažnje
i duhovnost sva je od Njega potekla.
Uzalud je tražiti u sebi bilo kakva dara,
a ne pokušati naći ovo što je duša stekla.
Umjetnost nam nije samo zbog našega mara.
Štoviše, poezija je kao rosna kraljica,
bez nje duša vjerna teško da bi opstala,
ali nije pjesma ili pjesnik najvažnija palica
već je važno što je pjesma, duša dala.
Ne moramo svi postati u svijetu slavni,
pjesme naše samo jedna su od posljedica
koje su premnoge kao dani davni.
Tlo na kojem pišeš užasna je poledica
ako te ne vodi nešto puno više,
nešto sasvim drugo prema tvome cilju.
Jer zbog čega pjevač pjeva ili pjesnik piše?
Valjda nije samo da se želi pokloniti milju
nego najčešće ni ne zna što ga slavi vuče,
što je to što njega na poeziju gura;
a ljudi sve znaju, ali pjesmama ne uče
nego zakon ih u u slavu neku sam potura,
zakon konkurencije i zakon o profitu.
Da li ikada si koju pjesmu kao blato prolio
ili skupljaš svaku strofu za orbitu?
Da li ikada si Boga slavio i molio?
08-09-2015. 05:40
No comments:
Post a Comment
just do it