Možda me je spopadala vrtoglavica
kad sam umorna se srušila na tle;
kad sam, tvrdoglavo kao majka lavica,
načinila neka djela poput slutnje zle.
Još i sad me gura grižnja savjesti,
ali nije tako jaka jer je prošla.
No, žao mi je što ne imadoh svijesti
da bih Križu Boga spremna došla.
Drvo me zabranjeno nije toliko zavodilo,
nikad nisam tražila si spoznaju o zlu,
spoznaju o razlici do koje je dovodilo
isto drvo koje daje još i spoznaju životu
jer znati dobro i zlo nije nikad poželjno
nego uvijek težiti za nečim puno boljim
makar srce moje može biti tako znatiželjno
da mu teško spoznajama udovoljim.
Ipak veća je poslušnost uvijek vladala,
samo želja izvući se iz jurećeg vlaka,
to je ono čemu duša mi se uvijek nadala
jer sve je njojzi u tom svijetu bilo tlaka
pa čemu još i želja za većim spoznavanjem?
Samo spasa tražila sam sva premnoga ljeta,
svijet se zabavljao žalosnim dodavanjem
mojom glavom kojoj visila je žalost sveta.
Izvući se nečim dobrim pa mirno otići
na sva polja ravna gdje nevinost vlada
bilo mi je jedino i nada da ću stići
u dan novi da mi život moj ne strada.
Tada vidjela sam zlo na križu razapeto
kako se od muke nemoguće kinji
jer nije moglo biti da je tako sapeto;
željni veće zloće udovi su bili njini.
Svih mi svjetskih jada padao je kamen
jednim zamahom pokošen i još uvijek grca;
a sve dobro živjelo je kao vječan plamen
i spoznaja Uskrsnuća došla mi do srca.
14.09.2015. 10:06
No comments:
Post a Comment
just do it