Što Te više ljubim, manje su mi boli;
ne daješ mi muke teške već odavno, dugo, dugo,
sad mi daješ samo plodove i slast.
Sada su mi najljepši i zidovi goli,
a bilo je kad nije bilo ništa osim toga drugo,
ne bijah ni svjesna što bi bila čast.
Na dlanovima svoje ljubavi davao si samo strepnju
koja brinula je za sve drugo osim sebe same
jer od te sam se strepnje sastojala ja.
Tražila sam samo da mi ruke malo snage steknu,
niti smrti znala nisam, niti djela tame.
Da je u tom svemu Tvoja ljubav bijah nesvjesna.
Hvala Ti za mrvu patnje što je sreći ovoj prethodila
koja daleko je veća od sve boli i tjeskobe,
od svih sumnji kojima se ljudi more.
Daj da još nadiđem svoje dare da bih dalje hodila,
dalje prema Tebi, Kriste, u sve dobe
ljubeći Te dok mi grudi ne izgore.
17.09.2015. 20:55
No comments:
Post a Comment
just do it