Novi Hram

Na današnji dan mjeseca Adara vratio se Božji narod definitivno iz ropstva i dovršen je Božji Hram na zemlji. Mjesec Adar je posljednji mjesec u godini, to jest po našem kalendaru danas bi to bio treći mjesec, onaj zadnji prije mjeseca Nisana kada je novi početak, u proljeće i kada se dogodilo Pashalno otajstvo, Muka, smrt i uskrsnuće Kristovo.

Dok su bili u ropstvu, ljudi su često zapomagali, a proroci sokolili narod Božjim obećanjima.

Ponovna izgradnja Hrama nakon povratka iz babilonskog zarobljeništva opisuje se na kraju Staroga zavjeta kao kruna i predokus nadolazećih ostvarenja svih Božjih obećanja narodu.

Tko je molitelj kršćanski, može vidjeti u Starom zavjetu prikaz ljudske duše, njezinih borbi, padova i uspjeha, sliku raznih stanja u koja zapada čovjek:

-izlazak iz egipatskog ropstva je rođenje naroda, to jest čovjeka i najava novoga života. Sam se Gospodion poslije predstavlja kao Onaj “koji je izveo narod iz zemlje egipatske”, to jest, iz ropstva grijeha. To je kao krštenje kada stari grešan čovjek umire, a rađa se nova duša na novi život. Od tog trenutka Božji narod kreće na put u vječni život

-izgradnja čovjeka, to jest duše ljudske u Gospodinu počinje dugogodišnjim putovanjem kroz pustinju i ulaskom u Obećanu zemlju gdje se svaki trag grijeha mora satrti u začetku. No, čovjek sam nije u stanju  riješiti se svojih grijeha i grešaka već mu oni služe da se potrudi i napreduje u samoizgradnji uz molitvu i Božju pomoć. Molitveni žiovot prikazan je u obimnom opusu molitvi u Psalmima

-naravno, čovjek je podijeljen između dobra i zla i stoga je jako ranjiv pa ga lako osvaja veliki osvajač. Božji narod mora otići u babilonsko ropstvo jer pada u grijehe iako ga je Gospodin lijepo uputio kako mora imati suživot sa svojim Bogom. No, ne nađe se niti jedan pravednik

-nakon groznih ratova, to jest borbi i iskušenja ljudske duše, a uz pomoć molitvenih zaziva Gospodinu, Božji narod kao nekim čudom doživljava ponovno oslobođenje iz opetovanog ropstva grijehu te se tako predivno oslobođen i sretan pokajnički vraća Bogu svome. Izgradnja Hrama na kraju Staroga zavjeta predstvalja znak slabašne ljudske odluke da hodi s Bogom. No, čovjek, kad je i molitelj, ipak je nemoćan bez svoga Stvoritelja i Roditelja što će postati potpuno jasno kada dođe Pomazanik Božji, Isus po bezgrešnom začeću blažene djevice Marije. On mora sam izbaviti jednom zauvijek već izgrađenu ljudsku dušu od napasti zlih djela.

Izgradnja Hrama u Jeruzalemu veliki je događaj kao, primjerice, Došašće kada svečano očekujemo rođenje Boga. Toga dana kada je dovršen Hram i svi su bili najsavršeniji jer su, sretni zbog slobode, uvidjeli veličinu Gospodinovu pa se zdušno pokajali i čitali iznova svete spise. Tada je Božji narod također prinio žrtvu od čak sedam stotina komada stoke, mlade, čile i bez mane te simboličnih dvanaest jaraca što je ništavno u usporedbi samo jednog zalogaja Tijela Kristova kad se pričešćujemo.