Drugoga dana mjeseca zgodna,
godine ove milosne Gospodnje,
duša je pronašla malo krša rodna
i odmah krenula u ophodnje
kao što trubljama sravniše Jerihon.
Molitvom je naporno radila,
vjerom je opremila jedini ešalon
kako bi maslinov izdanak sadila
koji već sav bijaše skvrčen i suh,
kao željan pijeska, a ne vode;
i kao da je za vapaje gluh,
a dodiri kao da mu samo škode.
Duša ostavi izdanak u zavjetrini
i on poprimi boju okoline,
samo ostade svijetliti u nutrini
kao da sunce iz njega sine.
I tako se duša naokolo vrzla
dok sjena ne postade sasvim tanka
jer već je padala noć ona mrzla.
I duša se stisnu podno izdanka.
Povijena sva u jednom smjeru,
sjena je izdanka nekako skakutala.
Duša osjeti toplinu i vjeru,
a u blizini je ptica zacvrkutala,
tiho i nježno kao dijete nerotkinje.
Potom je rosa na dušu stala,
a duši se laki uzdah otkine
jer izdanak živi, Bože, hvala.
19.03.2015. 14:59
No comments:
Post a Comment
just do it