Na
Tvojim se, Kriste, rukama rađam
kao
biće od gline što nalik je Duhu
i
život nosim kao vjetrove lađa,
i
biljeg nosim na svečanom ruhu.
Što
bio bi čovjek u sebi samom,
što
bili bi ljudi svi na svijetu
koji
ne znaju što je na kraju tamnom,
kad
ne bi imali Tvoju Dušu presvetu
i
obećanje vjerno Posljednjeg suda?
Ti,
Posrednik između Proviđenja i mene,
vodiš
me gore iz moga blata luda
i
budiš me na vječnost iz noći snene.
Što
bila bi zemlja, i svemir, i vrijeme
da
nisam čula Ti besjedu slavnu,
da
nije mi nebo svoje posijalo sjeme
na
povijest moju i lađu pradavnu?
Da
nisi se dao smrtnom Raspeću,
da
nisi mi sišao na svjetlo dana,
da
nisi mi rekao da u Tebi mrijet' ću,
bila
bih blato bez nebeska stana.
31.08.2019.
08:41
No comments:
Post a Comment
just do it