Pravednost kraljevstva nebeskog

Kako bih ikada mogla spoznati što je život, punina života ako nikada moj život ne bi bio ugrožen na najrazličitije načine.

Čovjeka je strah svega i svačega, nepostojanja, smrti, povrede, samoće, stranaca, mraka, droge, različitih mogućih loših posljedica i slično, a strah ga je i Boga.

Čovjek se boji da će ostati gladan, gol i bos, bez svoga doma, bez svojih bližnjih. Boji se da će slomiti kuk, uganuti nogu, iščašiti rame, pasti pred neki automobil, skotrljati se niz stube, srušiti se s bicikla, prejako se naginjati kroz prozor; boji se da neće naći posao, boji se da će dobiti otkaz, boji se da neće dobiti zasluženu mirovinu, da će ga poslodavac ukoriti i sniziti mu plaću ili da neće dobiti povišicu; boji se da će izgubiti svoju ljubav koju još nije niti stekao; boji se da će izgubiti neki zamišljeni ugled ili naklonost okoline, a u krajnjem slučaju boji se promisliti malo ili reći istinu, istinu u ljubavi.

U mnogim slučajevima je ljudski strah opravdan i neophodan, ali pretjerivanje u strahovima često teško možemo kontrolirati i tada se neprekidno brinemo, najčešće uvijek oko jednog istog problema.

„Ne brinite se tjeskobno”, veli nam Isus:

„Ne brinite se tjeskobno za svoj život... Pogledajte ptice nebeske! Niti siju, niti žanju, niti sabiru u žitnice, i vaš ih Otac nebeski hrani. Zar vi niste mnogo vredniji od njih? Tko od vas može brigama produžiti život samo za jedan lakat? I za odijelo, što se tjeskobno brinete? Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Niti siju, niti žanju. A ja vam kažem da se ni Salomon u svoj raskoši svojoj nije zaodjenuo kao jedan od njih. Pa ako tako Bog odijeva poljsku travu koja danas jest, a već sutra se baca u peć, zar neće mnogo radije vas, malovjerni?! Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?! - to sve traže pogani – jer zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati! Dakle: ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan jer će se sutrašnji dan brinuti za se! Svakom je danu dosta njegove muke. (Mt 6, 25-34)”.

Mnogi površno zaključuju da je Isus nerealan jer čovjek se mora pobrinuti za opstanak, a ne čekati da mu padne s neba. Ali Isus to zna, On naglašava kako se čovjek ne mora samo pobrinuti za sve već kako se ne bi smio brinuti tjeskobno, u svakodnevnoj psihozi i tjeskobi živjeti. Jer to nije život. Jer takav život će dozlogrditi svakome i svak će misliti da se muči bez nagrade za svoju muku.

Pobrinuti se za sve što je potrebno, marljivošću, pažnjom, ulaganjem, ali ne s tjeskobnim brigama. Ne u strahovima, ne u tjeskobi jer to nije život.

Koliko smo se sami pobrinuli da taj život za kojega strepimo jednom dobijemo? Ništa, nikada ništa nismo učinili da bismo život zadobili, da bismo se rodili, da bismo se krstili u Krista, nikada ništa! A ipak, život imamo, u izobilju ga imamo.

I strahujemo da ćemo ga izgubiti, znamo za smrt, ali ne želimo niti vjerovati, niti razmišljati o tome kako ćemo umrijeti, i ipak se tjeskobno bojimo smrti.

A smrt je smrt naših grijeha, oslobođenje, preobraženje.

Smrt je smrt naših briga i tjeskobe iza koje ostaje božanski, duhovni pa opet i onaj tjelesni život. Ako vjerujemo Isusu koji je za svoga zemaljskoga života rekao da će umrijeti na križu i trećega dana poslije smrti da će uskrsnuti. I uskrsnuo je. Ako Mu vjerujemo.

Ako mislimo da ćemo sve saznati kad za to dođe vrijeme, to vrijeme možda neće doći.

Ili ako samo mislimo o nekoj neodređenoj besmrtnosti duše.

Tu nam je život, u našim srcima i pogledima, u našim riječima, na našim usnama i u našim plućima, a briga za očuvanje života nalazi se na našim dlanovima, molitva za život nebeski u našim je rukama.

I to je jedino što možemo kontrolirati, molitvu za život nebeski, za kraljevstvo nebesko i njegovu pravednost, molitva „Očenaš”.

To je jedino oko čega se moramo zabrinuti i jedino za što se moramo brinuti, za kraljevstvo nebesko, Isusovu zemlju ptica nebeskih i prekrasnih ljiljana i to jednostavnom molitvom koja ukazuje na pravednost Isusova kraljevstva: otpusti nam, Oče, duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim.

I može mi biti život ugrožen, i ne mora mi biti život ugrožen, ali kraljevstvo nebesko moram tražiti, moram Isusu reći da to želim što mi je već dao jer ako Ga ne upitam za život i pravednost, tek bi se tada moglo dogoditi da život izgubim.

Nismo imali prilike pobrinuti se da dobijemo život, ali imamo priliku sačuvati život koji smo dobili na dar besplatno kako bismo stigli u život nebeski gdje se nećemo morati tjeskobno brinuti da će nam taj nezasluženi dar izmaći iz ruku. 04.08.2019. 19:51