Plodna zemlja

Sve tišine su se danas okupile;

što bih drugo iza sebe ostavila

nego blagi taj potajni muk

što ga moje vene jednom su oćutile

kad sam slavom Boga proslavila,

kad se čuo riječi te božanske zvuk.

Tako često riječ Mu to zahtijeva,

da se zadugo umukne

od sve njene istinske ljepote.

Od te riječi čak i kamenje uspijeva,

poput ruža sukne

putevima nebeske divote

pa sve stigne do zemaljska tla

i do svih srdaca koja klonu

jer ponestane im odgovora,

jer smo grijehu dali zalog zla,

jer smo klanjali se samo tronu,

jer smo tražili jedinstvo zbora,

ali nismo srca preokrenuli,

nismo dlanove ni zgrčili

zbog težine preokreta;

kao krhko cvijeće smo uvenuli,

samo čekanje smo naučili

k'o leptiri na sred cvijeta.

Da sam možda zemlja neutralna

koja prima kiše, rosu, Božju riječ

pa da božanska blaženstva rodim,

da iz mene nikne duša neprežalna

koja davala bi rajsku mliječ

da se vječnost sva od mene plodi.

02.08.2019. 18:53