Pustinjski glasovi

More predrasuda,

brdo pretpostavki

koje se talože,

svaki napor koče,

dovode do lošeg suda

i zamjena stavki.

Stižem Ti, moj Bože.

Kapci mi se moče,

ali ništa strašno nije.

Čak je lijepo

naći suputnika

maglama daljina,

čak i kad oluja vije

kroz predvorje slijepo

gdje odzvanja vika.

Lakoća haljina

velika je moć

od koje bih strepiti

da mi nije spas

ta tišina

i ta hladna noć

kojom ćeš me krijepiti

radi sebe, radi nas,

zbog visina

do kojih ću stići

kada se odrazim

od Tvojega drva

koje cvjeta,

koje će me dići

da ne plazim

već da odem prva

nakon mnogih ljeta.

Hvala Ti za sve,

sve što si mi dao;

ja o Tvome moru

šaptati ne mogu,

niti sanjati sne.

Ni Ti nisi nikad znao

da l' ću popet se na goru

da se vratim k Tebi, Bogu.

Anđelu ću svome

lovorike plesti,

a pustinjske palme

bit će meni poslastice.

Sve ću misli trome

ljubavlju pomesti

koja daje šarme

i sve mnoge povlastice.

Kad bi glasovi svi prestali,

možda saznala bih

čak i svoje ime,

ali nije žurno.

Uzroci za jad su nestali,

sad i život sav je tih

jer su blage zime,

al' područje tmurno.

Pjevat ću o kapima kiše

i o poplavi što prijeti

duši ovoj stoljećima.

Ništa ne uspijeva

jer mi srce tiho diše

da ne poremeti

pozdrave u proljećima

radi kojih pjeva.

16.08.2019. 10:32