Wednesday, August 28, 2019

Rastrgane mreže

Claude Monet: Ribolovne mreže u Pourvilleu


Smijem li Te pitati o putevima sreće?
Uzljubih Te kasno,
ali kao jedino što hoću,
a i zadovoljstvo mi je utoliko veće
jer je pratiti Te krasno,
osluškivati Te noću.


Milost me je Tvoja, Bože, postavila
u to skladno vrijeme
kad se čini gotovo je sve;
ona kao da je život mi zaustavila
i okrunila mi tjeme
da odnese varljive mi sne


pa da sva kroz mene prođe
i da tiho me prožima
sve do Dana slavnoga,
da mi uvijek dobrodošla dođe
gdje mi prijeti zima,
gdje je kraj života toga.


Prepuštam Ti svoju dušu, dlane,
korake što teško gaze,
misli svoje i sve greške ove puti
jer zacijelio si moje rane,
poništio moje dvojbe, moje sraze,
dao si mi sve što srce sluti.


I da nije bilo one tužne kobi prije,
kako bih Te prepoznala?
Još od časa kad rastrgao si mreže,
ta ljepota Tvoja mene grije
da bih milost rado dočekala
što nas sada nepovratno veže.
28.08.2019. 03:24

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts