Claude Monet: Ribolovne mreže u Pourvilleu |
Smijem
li Te pitati o putevima sreće?
Uzljubih
Te kasno,
ali
kao jedino što hoću,
a
i zadovoljstvo mi je utoliko veće
jer
je pratiti Te krasno,
osluškivati
Te noću.
Milost
me je Tvoja, Bože, postavila
u
to skladno vrijeme
kad
se čini gotovo je sve;
ona
kao da je život mi zaustavila
i
okrunila mi tjeme
da
odnese varljive mi sne
pa
da sva kroz mene prođe
i
da tiho me prožima
sve
do Dana slavnoga,
da
mi uvijek dobrodošla dođe
gdje
mi prijeti zima,
gdje
je kraj života toga.
Prepuštam
Ti svoju dušu, dlane,
korake
što teško gaze,
misli
svoje i sve greške ove puti
jer
zacijelio si moje rane,
poništio
moje dvojbe, moje sraze,
dao
si mi sve što srce sluti.
I
da nije bilo one tužne kobi prije,
kako
bih Te prepoznala?
Još
od časa kad rastrgao si mreže,
ta
ljepota Tvoja mene grije
da
bih milost rado dočekala
što
nas sada nepovratno veže.
28.08.2019.
03:24
No comments:
Post a Comment
just do it