Može
li siromah na Sveučilište?
Vrlo
teško, teško i rijetko.
Svi
smo svjesni toga da za školovanje svoje djece moramo osigurati
ogromna sredstva, bilo da smo bogataši, bilo da pripadamo srednjem
sloju naroda, bilo da smo siromasi.
Većina
visokih školaraca su ljudi koji su u srednjem sloju, to jest nisu
bogati, ali su uspjeli pribaviti sredstva za studij. Njihovi
roditelji su ih poticali na učenje i napredovanje u školama.
Srećom,
Gospodin Isus ima odgovor i rješenje za takve okolnosti i hvali Oca
svoga na nebesima što je najveću mudrost na svijetu otkrio
malenima, siromasima i poniznima (Mt 11,25-30). Uzgred, tko god se u
školovanju vruće dohvati knjiga i udžbenika, nužno postaje
ponizan i malen pred tolikim svjetovnim mudrostima koje želi
upoznati te je i takav čovjek onaj maleni pred Isusom. Inače, ne
bismo imali puno od Evanđelja da Bog nije ponizne i siromahe stavio
pod svoju posebnu zaštitu.
No,
je li to razlog i opravdanje da se u svjetovne škole ne mora ići,
da se ne mora sve ono učiti i savladati što se uči i predaje u
prvih desetak godina školovanja? Ne, potrebno je te osnove jako,
jako dobro promotriti, proučiti i savladati.
A
što je onda s bogatašima? I oni imaju probleme jer ako su bogati,
mnogi su u iskušenjima da se ne ponize pred gradivom koje žele
naučiti, mnogi ne nauče ono što su započeli jer su dovoljno
bogati da se snađu na lakše načine ili na neke druge načine.
Mnogi su visoko učeni među bogatašima, i takvih je ljudi potrebno
imati.
Evo
ga, jedan mladić stoji pred Isusom (Mt 19,16-22), bogat je i slijedi
sve zapovijedi Božje poput najponiznijega siromaha, ali ne može se
odreći bogatstva. Sad je pitanje može li bogataš održati Deset
zapovijedi ako ne podaje većinu svoga imetka siromasima; može li
čovjek u bogatstvu steći naviku posta, slavljenja i zahvaljivanja
Bogu, to jest je li takav bogataš uopće svjestan na čemu je
zapravo zahvalan i koliko je izobilje darova primio? Nije li
višestruko odgovoran zato što je bogat?
Ipak,
Isus mu vjeruje kada bogati mladić odgovara da drži sve Zapovijedi,
ali je očigledno da taj bogatašić ipak nije ponikao do kraljevstva
nebeskog jer nije sasvim zadovoljan životom. Možda bi bio sretniji
da je otišao na škole gdje bi dobio poticaj naučiti na čemu se
sve može zahvaljivati Bogu.
No,
Isus mu nudi najelitniju školu na svijetu, Isus ga potiče da se
osmjeli izravno susresti s mudrošću Boga: 'prodaj sve što imaš i
podaj siromasima, a tada kreni za mnom', upućuje Isus bogatog
mladića.
Prodaj
sve što imaš. Prodaj kako bi mogao od toga načiniti nešto vrlo
korisno jer ako ne prodaš, nitko nema koristi od tvoje imovine, čak
niti ti sam. Uzalud si bogataš.
Riješi
se tereta bogatstva koje ti smeta jer ti ne dopušta poniznost. Bolje
ti je biti siromahom, ali naći kraljevstvo nebesko nego biti
bogatašem koji je besposlen zato jer ima svega dovoljno pa se možda
ulijenio.
A
kad već prodaš, uloži u nešto trajno, uloži u svoje obrazovanje
ili u nečije tuđe obrazovanje ili, što bi bilo najplemenitije i
najisplatljivije, daj za milostinju, daj siromasima. Tada su siromasi
zaista bili siromasi.
A
kad prodaš sve i podaš siromasima kao milostinju, već si naučio
osnove teologije i spreman si krenuti u naviještanje kraljevstva
nebeskoga, to jest krenuti za Isusom što je ne samo najdivnije
učiniti u životu nego se jedino isplati.
Bogati
mladić nije odmah shvatio Isusa što samo dokazuje da nije vršio
Deset zapovijedi kao što je tvrdio. Dakle, bogati mladić mora
krenuti iz početka, od nule. Ne ubij! Ne sagriješi bludno! Ne
kradi! Ne reci lažna svjedočanstva! Poštuj roditelje, ljubi
bližnjega kao samoga sebe!
Isus
je mladiću ponudio izravan ulazak, privilegirani ulazak u
kraljevstvo nebesko, pozvao ga je što je značilo da će ga
vjerojatno izabrati za apostola među Dvanaestoricom, ali očigledno
je Isus već vidio što se nalazi u srcu toga bogatašića, da ne
vrši Zapovijedi i da ga bogatstvo izobličuje.
Kako
onda može biti da je bolje biti siromah i neuk u svjetovnim
zvanjima, upravo zbog svoga siromaštva, nego biti bogat i imati
prilike naučiti o blagu zemaljskom, ići na visoke škole?
Bog
i za takva pitanja ima odgovor: ako ulaziš u kraljevstvo nebesko već
u mladoj dobi, dok si još malo i neuko dijete, veoma ćeš lako
krenuti u društvo i na svjetovne škole, lakše ćeš učiti, bolje
ćeš razumjeti, a steći ćeš i neophodnu poniznost prema Bogu što
će te potaknuti da Boga moliš za uspjeh u školovanju.
„Pustite
dječicu k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko”, govori Isus u
Mt 19,13 ili kod Mk 10,13-16 ili u Lk 18,15-17.
Dakle,
izgovora za neukost nema.
Izgovora
za neznanje nema.
19.08.2019.
05:44
No comments:
Post a Comment
just do it