Noćna šetnja

Sumrak rani jedan je rastanak,

razdvajanje na proste dijelove

svega što se odvojiti dade.

U svemiru mjesečev sastanak,

a duša još pamti cjelove

dok gube se posljednji znaci nade.

Jer nada prestaje u ostvarenju,

ona nestaje kao da se utaplja

u nekoj sigurnosti noći.

Sanjat ću svoj put ka ostarenju,

na mojim će vjeđama zasjati kaplja

koja će duši mojoj pomoći.

Svi moji snovi samo jedan su san

i svi snovi vode probuđenju,

odvajanja odvode u sazrijevanje.

Da me barem čeka moj nebeski stan

da me konačno otme mom otuđenju

pa da na Sudu obrani me moje pjevanje.

Ovaj stih posvećujem onim dodirima

koji se više ne mogu nikako odijeliti,

oni već postoje kao samostalna cjelina

negdje u duhovnim kodovima

koji tu postoje da bi nadu zacijeliti

ako ne zgodi se noću nebeska bjelina.

Luna stiže, mjesečina oblakom sakrivena,

a moja se duša na to svjetlo sprema

svake noći, svakog časa budna.

Ova noćna šetnja čvrsto je zašivena

za to nebo na kojemu ona tajni nema

jer u Kristu uslišanjem je bremenita i trudna.

10.08.2019. 21:16