Jedinstvo srca i uma

Pojmovi kao što su „ljubav”, „žrtva” ili „plemenitost” ne predstavljaju emotivne doživljaje u ljudskom životu iako uključuju emocije.

Ljubav bi prije svega bila smisao za odgovorno djelovanje, a može i ne mora biti popraćena emocijama.

Žrtva bi prije bila nužno zlo ili čin koji se mora poduzeti kako bi se stiglo do rezultata.

Plemenitost je više oznaka za sposobnost razlikovanja.

Konkretno za ove tri osobine potrebna je milost Boga koji je Um, Istina, Pravednost i Ljubav. I štošta drugo, ali sigurno nije sama i puka emocija. Emotivnost je neophodna kao regulator hladnome razmišljaju kao što je, na primjer, strah neophodan radi opreza, a oprez nam je potreban kako ne bismo olako nastradali i kako ne bismo previdjeli druge ljude. Tu je važna suosjećajnost kao kraljica svih emocija, kao začin koji se dodaje ljudskoj svijesti o neophodnosti poštivanja drugih radi vlastitog opstanka.

Kao što je razum uključen u emotivan život, tako su i emocije dio racionalnosti koja odlučuje o količini i kvaliteti emocija u pojedinim okolnostima. Razum je taj koji „pušta emocije”, a emocije su ono što zovemo „govorom srca”. Emocionalnost i razmišljanje su nerazdvojivi, ali pretjerana emotivnost može biti jako štetna dok pretjeranoga razmišljanja i razmatranja ne može biti u Gospodinu.

Pretjerano naglašavanje emocija je emotivizam dok je pretjerano naglašavanje razmišljanja racionalizam.

Više o tome vidi: 

https://www.vjeraidjela.com/emotivno-i-garantirano-krscanstvo/