Tragedija neiskorištenih mogućnosti

Marc Chagall: Violinist

Nemoć je noćas na hladnom stihu.

Nisu za prijatelje ove note,

a ni za mene nisu, za ovu dušu tihu

što izbjegava izvjesne kote.

Žena s violinom ili čovjek-strava,

oboje traže izvore moći;

susreti tuge i samoubilačkog stava

negdje na zemlji ili u noći.

Stvorenje bez Boga sebe hoće,

a iluzijama vjeruje i dugo ih živi;

i zna da je sve to zabranjeno voće

pa pjeva o smrti s lancem u grivi.

Najbolje stvari, najljepše kompozicije

nastale su od melankolije

i ljudi to vole jer s te pozicije

besmrtne su i magnolije.

Nije poezija, niti mudra filozofija.

Za najbolje stvari

uvijek postoji bezbroj kopija,

ali i to du Božji dari.

Načiniti pjesmu bez Tvoje pomoći,

Kriste milostivi i susretljivi,

znači rastezati tugu dalje od ponoći.

Ti si poezija i život neosvetljivi.

Teške riječi, dramaturgija koja nema

drugoga značaja, a budi duše.

Oh, kako volimo kad je tuga tema

i kada nas pjesme guše!

24.08.2019. 20:47