Slavno naručje

Tražila sam onih dana,

željela sam da me nađu,

ma tko bio s onih strana,

ma kamo da moje misli zađu.

Partizani nisu naučili mene

da Te slavom slavim, Oče naš,

da napustim ponor gdje su sjene,

ali Ti si pozvao me da mi dušu daš.

Kršćani su šutjeli od jada,

previše je bilo političke stiske

koja strepila je od svakoga sklada,

krivo je tumačila i šapate, i vriske.

Filozofi nikad nisu izričito rekli

Tvoje riječi koje tražile su ljude,

a rijetki su od njih bili da bi klekli,

nisu znali, nisu htjeli biti lude.

Svi jogisti, književnici i poete

sanjali su svoje snove sebičnosti,

a mnogi su svoje dare svete

posvećivali u općoj etičnosti.

Svak je spominjao Tebe, Boga,

svak Te označavao i kažiprstom,

a ja vidjela sam da to nije sloga,

da se živi svak sa svojom vrstom.

Ti si nosio me kao svoje dijete,

nesvjesno blizine naručja topline,

punio mi život, sav od sjete,

da u slavi se probudim, Božji Sine.

01.08.2019. 18:52