Logika

Logos je samo jedan i logika je samo logika, ne može biti, usko rečeno, logika ovoga ili logika onoga. Logika ima puno šire značenje, ona dolazi od Božje ljubavi, božanska je i, kao takva, kao jedna i jedina zaslužuje svoj jedinstveni i jednoznačan naziv.

Stvari zemaljske ili su logične ili nisu, ili su dobro promotrene ili su površne, pod utjecajem trenutnih raspoloženja, a znamo da nije logično razmišljati na temelju onoga što razmišljanje nije.

Mi, ljudi, često tjelesno i zemaljsko postavljamo kao temelj razmišljanja, ono je prethodno, a unutar toga smještamo svoju vjeru koja se ni po čemu ne razlikuje od uobičajenog zemaljskoga života.

Bog se ljudima objavio, opisao im je zorno na više načina i mnogo puta, a pokazivao je i pokazuje svojim primjerom što je logično, što je ljubav, a što je suprotno od ljubavi. Suprotno od ljubavi je ravnodušnost; nasuprot Bogu, koji je Ljubav, Nebo i Logos, nalazimo se mi, ljudi, koji smo zemljani, tjelesni, ravnodušni i malovjerni, s jako malo volje za temeljitim promatranjem svega i svih stvari.

Kao što nas može lako poučiti najvjernija učenica i sljedbenica Isusova, Njegova i naša majka Marija, u srcu treba sve stvari, sve riječi prebirati što znači promatrati, pustiti da se misli roje i da se sjećanje na riječi koje Bog izgovara same poklapaju ili sudaraju. U takvoj ljubavi čovjek uči logično zaključivati pa to može primijeniti i na sebe i svoj tjelesni život, na svoje zemaljske i ljudske poglede na stvari kako bi ih gledao Božjim srcem.

Zar je u ljubavi logično posjedovati neku drugu osobu? Nije. Logično je kad čovjek strepi za drugu osobu, kad je pretpostavlja sebi, kad želi slobodno izražene osjećaje; logično je da čovjek učini više nego što misli da može za drugu, ljubljenu osobu.

Jer u posjedovanju nema logike iako bi mnogi rekli da su logični kada kažu nekoj osobi da im je ona njihova i samo njihova, da su oni svoji, tvoji, moji, njegovi, njezini. Ako je netko nečiji partner, to ne znači da ga posjeduje već je naglasak na riječi „partner”, a ne na zamjenicama i pridjevima. Pripadanje nekome znači predavanje i to obostrano, a ne prisvajanje duše ili tijela kao prisvajanje i posjedovanje nekog predmeta.

Ljubav je veoma jaka kad mora i želi podnijeti strpljivo nevolje zbog voljene osobe, ali je vrlo slaba kada je voljena osoba nesretna zbog nečega ili ugrožena.

Općenito nije logično ljudsku osobu poistovjećivati s bilo kojim i bilo kakvim predmetom jer predmeti nemaju osjetila kao čovjek, nemaju osjećaje i afektivni život, nemaju svoj vlastiti um, ne razmišljaju i ne govore, a također nemaju život već samo vijek trajanja, postoje kao tvorevine i stvari koje su načinile ljudske ruke, koje su izmislile ljudske pameti ili postoje kao prirodne pojave, zemaljski i svemirski krajolik koje načini Providnost Božja kao naravni i prirodni dokaz Božjega postojanja i kreativnosti, ljubavi, ljepote života i pravednosti.

Onoga trena kada, nelogično, čovjek kaže ili misli da posjeduje neku osobu, nameće se ideja manipulacije jer čovjek rukuje predmetima koje je sam načinio da bi mu poslužili u životu na zemlji i dobro je da ljudi rukuju tim predmetima, ali nema nikakve, ničije logike da čovjek rukuje tijelom neke osobe, odnosno da je ucjenjuje u srcu. To nije samo drugačiji način razmišljanja, to je jednom riječju grijeh, a grijeh je zlo koje razara ljudske osobe, grijeh ne može biti logičan jer nema ljubavi, grijeh se nije u stanju dobro i trajno organizirati jer nema logične temelje za to.

Grijeh je nedostatak ljubavi i povjerenja.

Mi, ljudi postavljamo sebi čak i vokabular tako kako ne valja da se ne bismo morali svakog časa suočavati sa svojim nelogičnim razmišljanjem i poimanjem stvari.

Mi, ljudi, ušuškamo se u svojim domovima ili se opustimo na hodočašćima, naučimo lijepe pjesme pa ih zapjevamo i još se prijateljski rukujemo, to jest solidarno se držimo jedni drugih i tako slavimo Isusove i Marijine blagdane te blagdane i spomendane svetaca.

To kako mi to činimo, nije logično iako molimo često u zajedništvu i jedinstveno (slično kao i u bratstvu i jedinstvu staroga režima) i iako znamo lijepo razmišljati i zaključivati, ali mi polazimo od pogrešnih tvrdnji, nelogičnih premisa, neistinitih i neprovjerenih pretpostavki.

Razlika je neba i zemlje upravo u tome što zemaljci pretpostavljaju da je Trojedini Bog jedan, a nebesnici to vjeruju pa u svjetlu vjere već pri samom spomenu Božjega imena povezuju to ime s ljubavlju, slavom, strahopoštovanjem, čašćenjem i štovanjem te zahvalnošću dok zemaljcima ništa od toga ne padne na pamet pri spomenu svetoga imena Isus pa im nedostaju ključne i temeljne postavke za logično promišljanje.

Drugi primjer: Hostija je Tijelo Kristovo, ona je Isus na križu, uskrsli i vječno živi i postojeći Bog, jedan jedini Bog. Logično je da blagovanje Tijela Kristova prolazi kroz duh i tijelo pričesnika, a duhovnost je nemjerljiva i nema ograničenja.

Potpuno je nelogično da neki tradicionalni kršćanin koji živi kao katolik već trideset ili pedeset godina, moli redovno ružarij i pohađa misna slavlja, koristi i konzumira sakramente Katoličke Crkve, ode ponekad na hodočašće jednostavno misli da je Hostija samo brašno i voda ili misli da Bibliju ne mora barem jedamput u životu kompletno, uz promišljanje u svjetlu vjere, pročitati kao Isusovu riječ i uputu za putovanje u nebesa.

Treći primjer: mi, ljudi emotivno se vežemo za stvari, kuće i razne korisne uređaje i vrijednosnice, značajne predmete kao što je novac. Tu nema logike iako će mnogi i premnogi tvrditi da od novaca ovisi njihov život i školovanje njihove djece ili slično. Možda ovisi neka akcija kupovanja o tome koliko novaca imamo, ali život ne visi o novcu i, prema tome, ta i te pretpostavke nisu promišljene i nisu logične. Ne može se reći da je to logika novca ili logika grijeha jer novac nije osoba koja razmišlja, novac su načinili ljudi kao zamjenu za robnu razmjenu, a grijeh nema ljubavi od koje logika dobiva svoj puni smisao.

Logika ovoga vremenita svijeta ne postoji, ona može biti samo logika Boga ili, ako nema logike, može biti ljudski grijeh.

Ljudska logika, naravno, može biti pogrešna kada čovjek razmišlja u zabludi, jednako kao što i matematički teoremi koji se temelje na bezbrojnim računalnim izračunima nikada nisu zaista ispravni i točni jer nikada se ne zna jesu li sve pretpostavke točne, istinite, pravilno postavljene, a u svjetlu vjere u Isusa koji je Božja Riječ (Ivanov Prolog Evanđelja) i Božji Sin svaki će vjernik posvjedočiti da Bog čini čudesa koja ljudi drže nemogućima po svome razmišljaju koje nije ili je vrlo rijetko neprekidno promišljanje u svjetlu vjere i u ljubavi Boga koji je Logos, Alfa i Omega, koji dijeli jedan kruh na tisuće kruhova i koji zbraja oduzimanjem, umnožava dijeljenjem jer Bog je živ, vječan i logičan, za razliku od čovjeka koji je samo grešni smrtnik. 11.08.2019. 13:54