Wednesday, August 28, 2019

Podzemni grad

Phillip Mantofa, slika o Getsemanskom vrtu



Nema za nas onih silnih zvona,
ni zvonika, niti služitelja,
koji pomogli bi svijetu čuti
kako srca silaze nam s trona,
niti čuju sluge tužitelja
kako tiho šušte nevidljivi skuti


odora nam beznačajnih.
Prosjaci smo muka,
zaneseni gradovima
stupova presjajnih
pod kojima teče huka,
izgrađena hlapovima


mirisnoga plama.
Stoga od blizine
tvojih spoznaja za mene
naklonost me slama,
spušta u nizine
gdje su greške satrvene


izobiljem od milostivosti
kakva daždi neprestano
tu, po svima u tom padu
u svoj istinitoj nosivosti
što je nalazimo kao milje razvrstano
baš u onom našem gradu


gdje nas nađe i odredi
Bog Svevišnji, Čovječji nam Sin
od kojeg se prosipaju
vatre svijećnjaka od mjedi
što ih dade Njegov sjajni Klin;
svjetlošću nas posipaju,


slavom pune naša tijela
da se nikad ne rastapaju
već da gore tiho, stalno.
Nije čula zemlja cijela
kako daždi prokapaju
kad od ljubavi je izobilje stvarno.
28.08.2019. 21:31

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts