Phillip Mantofa, slika o Getsemanskom vrtu |
Nema
za nas onih silnih zvona,
ni
zvonika, niti služitelja,
koji
pomogli bi svijetu čuti
kako
srca silaze nam s trona,
niti
čuju sluge tužitelja
kako
tiho šušte nevidljivi skuti
odora
nam beznačajnih.
Prosjaci
smo muka,
zaneseni
gradovima
stupova
presjajnih
pod
kojima teče huka,
izgrađena
hlapovima
mirisnoga
plama.
Stoga
od blizine
tvojih
spoznaja za mene
naklonost
me slama,
spušta
u nizine
gdje
su greške satrvene
izobiljem
od milostivosti
kakva
daždi neprestano
tu,
po svima u tom padu
u
svoj istinitoj nosivosti
što
je nalazimo kao milje razvrstano
baš
u onom našem gradu
gdje
nas nađe i odredi
Bog
Svevišnji, Čovječji nam Sin
od
kojeg se prosipaju
vatre
svijećnjaka od mjedi
što
ih dade Njegov sjajni Klin;
svjetlošću
nas posipaju,
slavom
pune naša tijela
da
se nikad ne rastapaju
već
da gore tiho, stalno.
Nije
čula zemlja cijela
kako
daždi prokapaju
kad
od ljubavi je izobilje stvarno.
28.08.2019.
21:31
No comments:
Post a Comment
just do it