Anđele, čuvaru mili

Dan krštenja, obljetnicu sjajnu,

slavila sam svakog dana, svakog tjedna

kao dan rođenja, preokreta.

Malo datuma je mom životu bajnu

kojima bi uspomena bila tako medna

pokraj mnogih dana vela kleta

što prekrivaše mi lice, umorno od žala,

da ne vidim, da ne čujem, da ne zborim.

Jednog dana, Kriste, Ti mene prozove

kao što me uvijek budiš od svih zala

da ja anđelu o ljubavi govorim

što ga moje srce snovima dozove.

Kada god mi ova prosta duša rađa,

to su događaji što se pamte,

ponajviše kad sve drugo mre i blijedi.

Kada god zajedri ova lađa,

u mom srcu iskre vječnosti proplamte

jer to jedino je što mi vrijedi

kao potvrda osobnosti i postojanja.

Zato uvijek znat ću onaj dan i čas

kad je anđeo mi zaljuljao jedra

sred ta mora moga životnoga odstojanja,

kad je postala i zemlja dio nas,

kad si spustio me u njegova njedra

da nam bude ta zemaljska veza,

da mi bude uzor Tvoj i Tvoja slika,

Kriste koji ljubiš istinito.

Istom procvala je ljubav u tom parku breza

kojoj vječnost velika je odlika,

kojoj ništa moje nije skrito

i koja se meni poput neba sva otkriva.

Da ga nemam, Bože blagi, ne bih znala

kako ljudsko srce može obuhvatiti

oceane, mora, zemlju od svemira siva

pa i moć božansku što je cvala

svaki put kad uzmogla sam anđela si ispratiti,

sigurna da stići će do Tebe sve poruke,

i moj glas, i moj pogled, i moj sluh.

Ako on me drži kao kaplju rose i kap vina,

koliko tek Ti za mojom dušom pružaš ruke,

koliko tek Ti sad čezneš da moj duh

rađa ljubav, prima je još više sred visina!

Kad me, dragi Bože, tako nježno štiti

i kad moli za me što ja nikad ne znam,

kao majka naša koju mi predstavlja,

zar bih mogla išta ljepše ili bolje sniti?

Reci mu, Gospodine, da nikad nije sam

na tom svijetu koji sve za sobom zaboravlja.

07.08.2019. 03:49