Bijeg iz vihora zločina

Ludilom svojim sagledavam svijet,

poremećenom dušom brojim samoću,

a dugo je još meni za mrijet'

makar ja često umrijeti hoću

jer tako je primamljiva Tvoja ljepota

i svjetlo je Tvoje puno dubine

koja je za me bistar izvor života,

koja me izvodi van iz ropstva ljutine

što ju prikuplja svijet sebi za Sud.

Mudraci kažu, sve pametne glave,

da si bez svijesti ako si lud

i da Ti usne nikad Boga ne slave.

I da ne možeš ništa kada si gladan,

a ja zbog Tebe siromahom se držim

pa ne znam zbog čega bi život bio mi jadan

jer na Tvojoj se, Kriste, ljubavi pržim.

Bježim od sudova, zatvaram vrata

i tako su slatki nebeski dvori

gdje Milost je svijetu nepoznata

koji sudi svima čim progovori.

Sve to što sam tražila, a već prije si dao,

svagdašnji kruh svoj uvijek prihvaćam

što ga odbija svijet koji je pao.

Sada zajedno s Križem taj svijet obuhvaćam,

samo ostani sa mnom, ostani tu

i spasi nas, ljude, od naših zala

u tome zločinačkom vihoru;

i neka bi slava Tvoja zauvijek cvala.

11.08.2019. 07:00