Friday, August 23, 2019

Doba vjenčića



Bile su prve kiše,
prošli su oblačni prolomi
i još vjetar se njiše,
tiho, da sve sad ne polomi.


Čekala sam dugo na taj čas
kad se budi jutro svježe
jer za mene to je spas,
da vrućine i sparine bježe.


Naravno da neće vjetrovi
odjednom otkazati vjenčanje,
ljetnu gozbu gdje su svjetovi
naišli na ljubav i na sanje


jer također tu je doba rastanaka
koje nudi proslaviti
pola godine od besanaka
da bi i to zaustaviti.


Ljetne ljubavi se ne zaborave
kao ona prva sretna kob
čiji trnci još u srcu borave
što je odano i vjerno kao rob,


mada svjetovi još novi dolaze
i, kao neke blijede sjene,
traže, zovu, prolaze
poput vala oko stijene.


Djeveruša moja, jesen kreće,
bogata i plodna, mirisna i cvjetna,
da mi plete vjenčiće od sreće
i da, i kad stigne zima, opet budem sretna.
23.08.2019. 11:04

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts