Bile
su prve kiše,
prošli
su oblačni prolomi
i
još vjetar se njiše,
tiho,
da sve sad ne polomi.
Čekala
sam dugo na taj čas
kad
se budi jutro svježe
jer
za mene to je spas,
da
vrućine i sparine bježe.
Naravno
da neće vjetrovi
odjednom
otkazati vjenčanje,
ljetnu
gozbu gdje su svjetovi
naišli
na ljubav i na sanje
jer
također tu je doba rastanaka
koje
nudi proslaviti
pola
godine od besanaka
da
bi i to zaustaviti.
Ljetne
ljubavi se ne zaborave
kao
ona prva sretna kob
čiji
trnci još u srcu borave
što
je odano i vjerno kao rob,
mada
svjetovi još novi dolaze
i,
kao neke blijede sjene,
traže,
zovu, prolaze
poput
vala oko stijene.
Djeveruša
moja, jesen kreće,
bogata
i plodna, mirisna i cvjetna,
da
mi plete vjenčiće od sreće
i
da, i kad stigne zima, opet budem sretna.
23.08.2019.
11:04
No comments:
Post a Comment
just do it