Jedna
je mlada, inteligentna žena zavoljela redovnika.
Ne
može joj se to zamjeriti jer preporučljivo je da se vjernici laici
i redovnici međusobno vole i poštuju, a najčešće se tu velika
milosrdna ljubav Isusa Krista pokazuje najizvrsnije na djelu.
No,
postoje i drugačiji slučajevi, bezbroj njih, na stotine, gdje se
vjernici među sobom ne poštuju i prepiru. Sam Gospodin Bog, Isus
Krist nam kaže da za Njim može hoditi samo onaj tko mrzi svoj život
i sve svoje, i sve tuđe, to jest zemaljski način života i sve
zemaljsko.
S
jedne strane vjernici su kao jedan u zajedničarenju, ali u ljubavi
prema Isusu i želji da Ga nasljeduju postaju veliki revnitelji koje
je strah prilagođavati se drugima, prilagođavati se obličju ovoga
svijeta.
Osim
toga, ovaj svijet je sav grešan u ljudskim srcima, a od tih grijeha
čovjek postaje manje ili više retardiran ako ne prati Isusa i ne
čuva svoju vjeru iznad svega iako te svoje vjere ne mora niti biti
svjestan. Vjera je Božji dar, a ljubav laika prema redovniku je
Marijin poziv, poziv kojega rijetko tko može odmah identificirati.
To je poziv u obraćenje, poziv na gozbu Isusovu, poziv u veliki
privilegirani narod.
Ona
žena nije također prepoznala Isusa u onome redovniku, a još manje
je spoznala da ju je obuhvatio Marijin poziv. Taj redovnik je bio
jednostavno najpametniji i najljepši za nju, a mora se priznati da u
svijetu grijeha nije mogla samo tako susresti nekoga lijepog i
pametnog. Osim toga, redovnik je predivno govorio i propovijedao,
srčano je molio, a bio je tako jednostavan i pristupačan.
Često
se događa da žene laikinje pomisle kako su redovnici lako
dohvatljivi, čak i smiješni zbog njihove skromnosti i poniznosti,
ali taj dojam vara, strašno vara mnoge laike.
Ta
pametna i energična žena se zainteresirala za redovnika na običan,
zemaljski način, tražila ga je i njegovo društvo joj je značilo
puno više nego što bi sama sebi priznala, a također je i imala
neodoljivu želju da ga uzme za ruku i odvede u šetnju, u svoj
svijet, da manipulira s njim.
Počela
ga je svjesno i savjesno pratiti jer ju je on u svojoj vjeri sve više
privlačio, vjerojatno zato što je ostajao povučen, skroman i
ponizan.
Nije
shvatila da ju privlači njegova vjera, njegova sloboda, njegovo
blaženstvo, njegov Bog i da ju Marija zove k sebi na molitvu i
nasljedovanje njezinog Sina po uzorku kojega je sama Marija
pokazivala u sebi i oko sebe.
Redovnik
je u svojoj poslušnosti Isusu strpljivo podnosio tu ženu, želio je
upoznati bolje kao i svakog drugog vjernika, čekao je da ona otkrije
Marijin zov, to jest da Bog obrati srce te mlade, inteligentne žene.
Svaki
puta kad bi se rastajali, žena bi opet pronašla redovnika i tražila
njegovo društvo.
Ima
ih bezbroj, takvih djevojaka i žena.
Sve
na kraju završava njihovim suzama.
Plaču
zbog velikih rastanaka, ali plaču zato jer nisu čule Mariju iako je
Isus poduzeo maksimalne napore da ih dovede k sebi, u raj, u
kraljevstvo nebesko za kojim su tako revno čeznule.
A
muškarci, oni žale kako je šteta što žene nisu svećenice i
nadaju se da će to uskoro postati. Nisu svjesni, očigledno, da i
njih zove Marija.
15.08.2019.
09:48
No comments:
Post a Comment
just do it