Pjesma mora

Slušam glasove od školjke,

osluškujem zvuke valovita mora,

svaku kap i pješčani šum.

Svaki čovjek nosi svoje boljke,

pamti nesreće, sjeća se izvora,

sanja ono što mu ne zna um.

Čitavo je svjetsko more u toj kapi

što se sva na svjetlu presijava,

bilo koji dio mora da osluhnem;

Ona, tako slana, gorka gore hlapi

kao da se more isparava,

bilo kamo da otpuhnem.

Nikada to nije jedna ista kap,

niti kad se rodi, niti kada mre,

kada odlazi u Tebe, Boga.

A ni imena joj nema, niti vap.

Ipak ona govori o svijetu sve,

pamti kao školjka Stvoritelja svoga.

01.09.2019. 15:49