Korita, leptiri i stijene

Kruh života moga više nije onaj gar,

pepeo i ugasnula svijeća; moje piće

duhovno mi sav je svjetla žar.

Isti je u noći kao kada sviće.

Tiho gori tiha kao šapat struja

onim koritom zemaljskoga tla

kroz koje mi životno to piće buja

od kojeg sam opijena sva.

Večernje su note iste kao život cijeli,

nema ništa što drugačije bi bilo.

Moja duša uvijek samo Boga želi

kao leptir kojem krhko leti krilo

čitava života, cijeli jedan dugi dan.

Tu, na rubu svega, prestaje i let

jer je leptir ovom svijetu nepozvan,

jer on živi samo zato da postane svet.

Ta su zemlja stijenke mojih vena,

korito je duša, čežnja vjere

koja Tebe, Boga čuva kao stijena

koja taloži se tiho bez ikakve mjere.

09.09.2019. 20:44