Strah od praznine

Stranice su kao pjesma cvijeća,

još je nevidljiva, a već nikne,

sakriva se kao mirisava svijeća,

a kad cvate, u nebesa klikne,

pjeva o svom skromnome životu

koji počinje na dlanu zaljubljena srca;

ono gaji predodređenu ljepotu,

u njegovom ritmu srce cvijeća kuca.

Koliko je samo ispjevano nota

o tim praznim stranicama riječi,

stihova što traže nešto od života,

al' ih strah u pjesmi spriječi.

Bojažljivi pjesnici, a misli im smjele;

kako reći da je Neusporedivi Bog,

da je život istina od duše cijele,

da je čovjek dah od istog Boga tog

i da Božji dah je duša, istina i um?

Disanje Mu program ljudskog spasenja,

ekonomija od koje smrt izgubi hum i šum,

svrha umjetnosti strašenja?

Kao što probire molekule kisika,

tako čovjek dijeli dobro sve od smrti.

Udiše duhovnost kao Božja slika,

izbacuje materiju koja bi ga strti

kao negacija Krista, Božjeg Sina,

Riječi koja zaista je sebedarje Boga.

Smrt je pobuna bez nebeskoga vina,

protiv govora i pisma, sve u ime zloga,

s puno blebetanja, psovki, ogovaranja,

i s prazninom muka, ledene tišine

koja dođe kada potrebno je stvaranja,

kada potrebno je reći, klicat' u visine.

09.09.2019. 23:14