Dani
odlučivanje su svednevice,
nekad
manje, nekad puno više
kada
čovjek mora stati
usred
trke što ga drži netremice
da
mu smrtnu presudu napiše
kad
ne želi ništa znati,
kad
ne želi čuti svoje grijehe.
Svoju
savjest čovjek mori
sve
dok može i dok ima snage.
Uzalud
su ptice ispod strehe
ako
Bog ne progovori
iz
te jeseni života svoje riječi blage.
Tako
kapnu prve kiše, prvi mraz,
a
da čovjek u prošlosti živi
i
da nije progledao, zadobio sluh.
Tako
nastane u duši samoj sraz
koja
više ničemu se ne zadivi
jer
od grijeha ne vidi se duh.
Blažena
li dana kad sam Te zazvala,
Bože
moj u nevoljama svakim;
Ti
uslišio si onaj vapaj moj iz tame.
U
Tebi je konačno ta odluka pala,
odlazim
od grijeha korakom lakim,
a
Ti spuštaš milosrđe na me.
25.09.2019.
06:51
No comments:
Post a Comment
just do it