Krijes

Tvojoj se govori ljubavi

kad čovjek ostane sam

u svojoj nutrini,

kad se sa sobom sudari,

kad kinji ga strah i sram,

kad izmakne dnevnoj rutini.

Tvoje se ruke traže

kad čovjeku treba oslonac,

ustrajnost života i dah.

U Tebi se rane blaže

kad nevolja povuče otponac

koji pokreće smrtni strah.

Tebe se moli pomirenje

kad mora se praštati

nesuđen grijeh

što donosi poniženje

i ne želi zastati

već goni u bijeg.

Tebe se pita za put,

za svako rješenje

problema i mraka.

Ti izazivaš, Kriste, ćut

za božansko proviđenje

kapljica vina, udisanje zraka.

Tebi preostaje muka i križ,

ruglo i napad,

žuč i bijes,

a tako je nježna ta Tvoja briž.

Za Tvoju milost ne postoji zapad,

u Tebi je uvijek za čovjeka krijes.

13.09.2019. 17:50