Izdaja

Nije mi do priče, ni do izdaje mi nije

kada kiše pljušte i kad nebo sijeva,

jer tek tada ova duša pjesme pije,

jer tek tamo gore ovo srce pjeva.

Misli odu pod oblake tamne, crne,

prema jugu uzimaju prvi skok

da bi pentrale se, poput brze srne,

prostorima gdje bi sresti srok.

Potom kao da su s oblacima poletjele,

kao da bi kišile po malo pa sve jače,

ali vjetrovi se strašni tamo dijele,

veza puca, srce kao da u sebi plače.

Duša, koja budila se jesenima,

koja rađala se u noćima pljuska,

hranila se plodovima sjetvenima,

sada besplodna je kao prazna ljuska.

11.09.2019. 05:57