Imam
vremena za umiranje dana
i
za spuštanje nebesa k meni;
imam
dosta razloga za putovanja
kojima
se bliže sati lijeni, sati sneni.
I
tom putu jednom ima doći kraj
kao
što se bliži kraju svaki dan;
i
ta duša hoće dostići u raj
kao
što je rajski taj nebeski san,
tako
sav dodirljiv, potpuna realnost
odlazaka,
povrataka, nepovrata.
I
toj duši potrebna je stalnost
jer
su kasna ova ljeta nepoznata,
možda
kriju mnoštvo noviteta,
prema
svetom obećanju Krista:
kad
se duša rastaje od svijeta,
sva
je preobražena i čista.
Evo,
mrak je, noć je pala.
Kao
i bez noći, i bez dana pijem
vina
što ga Providnost je dala;
i
kad ničeg nema, u tom raju bdijem.
25.09.2019.
16:18
No comments:
Post a Comment
just do it