Dozivala
sam Tebe, Boga svoga
usred
svojih sedam smrtnih grijeha.
Nisam
bitke vojevala protiv zloga,
pustila
sam da me prate bure smijeha.
Kad
je srce stalo, reče udahni duboko,
gledaj
vrapce, ljiljane i plug
ispred
kojega se prostirala poljana široko
da
na njoj izgradiš sebi plodan lug.
Sanjala
sam grijehe pakla pritajena,
budila
se bunilom i strahom
što
ih nosi duša ova izranjena,
posipala
kose pepelom, zemaljskim prahom.
Lađe
se udaljile od mene,
a
na obalama kriještale su ptice.
Progonjena
pobjegoh od svoje sjene
da
Ti poslije svega padnem nice.
Smirio
si moje srce, ljubav moju
primio
si kao omiljeni prinos
koji
blažio je Žrtvu Tvoju.
Uzeo
si moje grijehe, ispio si moje vino.
11.09.2019.
22:59
No comments:
Post a Comment
just do it