Lijepe
riječi sakrila sam u dubini,
srce
moje nije stvarno slatko
jer
gorčina izdiše mi u nutrini
koju
ne zna upoznati svatko.
Sad
je vrijeme moje blizu
i
ljepote rujna mlačna.
Kapi
kiše staklima mi kližu,
a
nebesa nisu oblačna.
Varljivo
je stanje moje sreće,
nevolje
se pamte, al' ne bole.
Ni
treperave ne smetaju mi svijeće
koje
kao da umjesto mene mole.
Spustit
ću ti tračak duha svoga,
predat
ću ti samo ono što mi vrijedi,
to
su uslišanja Boga moga
što
Ga ljubav ona slijedi;
to
je ono obećanje Mu predanja
što
se događa u sjećanjima
od
kojih je vatra moja manja,
ali
tinja vijekom u susretanjima
kao
što bi bio susret Porođenja,
majke,
djeteta i njine poslušnosti
kada
dođe vrijeme pohođenja
snježnobijele
pravednosti.
Da
te tada sretnem ili znam,
da
te čujem kao rajske glase,
kao
anđeoski proročanski san;
da
me riječi tvoje odmah spase.
18.09.2019.
09:03
No comments:
Post a Comment
just do it