Ptice pod strehom

Treperavo lišće na nekom balkonu

čini mi sjenu velika cvijeta

dok molim zagovor svetu Madonu

da me usliši Gospodar svijeta,

pakla i raja, neba i praha.

Reći će ona sve što hoću,

ali ja ne znam, odjednom plaha,

navikla moliti uglavnom noću.

Gospodar svih ljudi, svih vojski, idola

Gospodin je moj kojega slušam

i ne znam što moja je životna rola,

što bi zatražila ova duša.

Da l' da još bolujem za svoj spas,

da li da pustim ptice pod strehom

ili da slijedim u svemu mili Tvoj glas

koji me vodi, Isuse, rajskom lijehom,

makar su dani samo varljivo vrući,

makar to ljeto nije pravo?

Zima će brzo i križ moram vući,

a nije mi žao za nebo plavo.

Nikome ne dam tu sjajnu sreću,

tu rajsku duhovnost i tihe boli.

Nikome nikada priznati neću

da srce Te moje nikad ne moli

ni dobro, ni zlo već samo snagu,

ustrajnost da držim ovaj put,

da zauvijek ostanem na tome tragu

gdje Majka od mene odvraća prut.

16.09.2019. 16:13