Živi znak

 

Što bi se dogodilo da je Gospodin 'ovom' pokvarenom naraštaju dao znak, otprilike onakav znak kakvoga su očekivali i tražili, valjda neko čudo koje bi izgledalo kao potvrda njihovih težnji da govore Mesiji što bi on morao činiti i kakav bi on morao biti?

Što zapravo misle ljudi kada traže znak od Boga? Vjerojatno misle da im je potreban putokaz što ga Isus svima daje, ali ga ovaj naraštaj ne razumije, ne vidi ga, ne čuje ga.

Naročito su pripadnici Izabranog naroda očekivali nekakve iznenađujuće prirodne pojave jer im se Gospodin kroz njih objavljivao dok su još bili neznalice vjerske. No, svoje neznanje narod je pažljivo čuvao sve do zrele dobi. Tako i farizeji i pismoznanci, vjerojatno i saduceji, koji su poznavali Pisma, nisu poznavali Gospodina i bijahu daleko od spoznaje da su Pisma živa kao i Zakon, da je to njihov Bog.

Duhovnosti ljudskoj uvijek je potrebno puno napora, a i vremena, da se razvije. Rast u duhovnosti je težak napor za ljude, nalik je ulasku u školske klupe gdje se sve uči napamet kako bi se ovladalo gradivom pa se potom o tome može i razgovarati, odnosno promišljati. Najjednostavniji put u razvijenu duhovnost je učenje, ali i čitanje lektire.

Farizeji su se pozivali na Mojsija, ali nisu spoznali da im je on govorio o Proroku kojega će Bog poslati.

Mukotrpno je učiti i čitati godinama i privikavati se na promišljanje i razumijevanje onoga što se uči i čita. Ali to je jedini znak što ga daje Isus svim naraštajima i daje nam Tijelo svoje za snagu i izdržljivost, za hranu duhovnu i tjelesnu, za strpljenje i nadahnuće. Sve je to puno lakše kad čovjek ima ljubavi. Tada prepoznaje istinu i razlikuje duhove pa uči sve lakše i sve jasnije, a onda zna primijeniti ono što je naučio na svoj život, provesti riječi u djela.

Tko tako ne čini, traži znak i to da mu se znanje servira na pladnju, u jednome kliku. To odvodi ljude u vračanje i magijanje, odnosno čini ljude praznovjernima. A magija je najveći neprijatelj kršćanske vjere i mnogi u magiju vjeruju kada kažu da su kršćani.

Ljudima je mukotrpno postići svoje ciljeve jer ih postavljaju previsoko, započinju ono što ne mogu dovršiti. Zbog toga postaju nestrpljivi i malovjerni te skloni magijanju, to jest žele na lak način proći kroz probleme.

Zato sveti Pavao i mora reći u kratkoj rečenici tragediju ljudske tvrdokornosti i divotu kraljevstva nebeskoga:

„Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost.” 1 Kor 1,22-24

Ne može se lomiti Kruh ako se ne lomi i riječ iz Pisma. To dvoje je jedno.

To je Presveto Trojstvo u zajedništvu s vjernicima, to je lijek i spasenje,

u tome se slavi Gospodina Boga, u tome je slava kršćanina katolika.

12.08.2024. 22:24