Carevi okovi

 

Rekao si, Isuse, da je svaka vlast zemaljska od tebe i s neba. I da je potrebno plaćati porez caru. Davati mu novčiće na kojima je njegova slika. I da smo mi, ljudi, tvoja slika, Gospodine.

U meni je nebo i zemlja. Često dajem zemlju nebesima, a nebo zemlji i materijalnosti i vremenitosti. To se u meni ne može strogo odvojiti. Ali sve što ne sliči tebi, nisam ja, nije nebesko, makar si pravi Čovjek, ali ti si bez grijeha. Prema tome, ti si i u vremenu nebesnik, Isuse. A ja, kada kažem „Oče naš koji jesi na nebesima”, već sam u krilu Očevu, na nebu kao nebesnici. Sve što nije nebesko na zemlji, u mome životu, to je grijeh. Grijesi su znak zemaljskoga, materijalnoga i vremenitoga. Naša buduća uskrsnula tijela također su nebeska, makar ovaj svijet čitav može doći do obraćenja od grijeha i postati dobar, lijep, čist.

Milost me tvoja očisti kada ti prilazim s grijesima svojim. Kao da gledam Sotonu kako se sav uvlači u sebe i isparava. Odjednom, nema ga. To je blaženo stanje, mada je ono istovremeno i s teškim grešnim i mučnim stanjima u meni podjednako. Zato imamo Blaženstva. Jer već jesu, ali još nisu.

Dati caru carevo ne znači prikloniti se grijesima ako car to čini, ne znači klanjati se caru jer klanjanjem obožavamo i svim se srcem predajemo što se može samo pred tobom, Kriste. Ako te, na primjer car pozove u rat protiv neprijatelja, moraš ići, ali to je pitanje zaduženja, kao i porezi, a nije pitanje srca. Možeš tako i poginuti jer si slušao zapovijedi cara koji je postavljen od samoga Boga da ti zapovijeda. No, to nije mučenička pogibija svetaca Božjih koji umiru na slavu i za slavu Boga Oca, iz ljubavi prema Bogu i zbog obožavanja Boga koji je jedina istina u svijetu i vremenu, jedini pravedan i donosi pravdu.

Nema pravde u pravnim znanostima i u zakonima, nema pravde u politici, nema pravde u povijesti, nema pravde u jezikoslovlju, kod susjeda, pred roditeljima, u odnosima s djecom, nema, nema pravde. Mi ne znamo što je pravda i pravednost, samo neprekidno pripovijedamo o borbi za neka prava.

Samo je u tebi pravednost, Bože milosrdni jer tvoje milosrđe je jedino pravo i to ono koje si ostvario na križu, pravo za nas, ljude. Mi o drugim pravima ne možemo sanjati.

Ne postoji pravo na stvari, prava ženska i muška, prava u poslu i izvan posla, prava obiteljska, ili državna. Postoji samo opravdanje po vjeri u Oca i Sina i Duha Svetoga.

To je jedino točno, to je jedino istina. U vjeri smo pravedni što znači da smo u vjeri ponizni te smo prema ljudima i braći i sestrama milosrdni što opet ne znači samo da im dajemo novčiće kada prose nego im dajemo svjetlo Emanuelovo dok se ne prilagode na primanje svjetla s nebesa; dajemo im slobodu nebesku; raskidamo im okove nepravedne; ali najveće je milosrđe nahraniti gladna i napojiti žedna, odjenuti onoga bez odijela, pohoditi bolesnika. Rijetki su koji mogu to činiti, milosrđe. Mnogi će otvoriti novčanike i izvući neki zaostali novčić, ali to je žrtva savjesti, radi nas samih, a ne toliko puta, tako često radi onoga kome je potrebno. Jer da dajemo potrebitima, bilo bi nas puno manje koji psujemo, a više koji naviještamo blaženstva i slobodu sužnjevima u glavama i u srcima. Toliko ima predrasuda u ovom narodu, toliko netrpeljivosti, ogovaranja i svađe,a tako malo duhovne i mentalne slobode. Gdje je ta sloboda zaostala i nestala u ovoj pobjedničkoj zemlji, u ovom Božjem narodu??!! Čini mi se da svi daju caru Božje, a Bogu carevo.

Ponizni su siromasi duhom, to su slabo učeni ili dobro učeni, ali skromni ljudi koji znaju da ništa ne znaju i da od svoga znanja i učenosti nemaju koristi ako ne prinesu to sve na Kristov oltar. Kako bismo tada prosperirali!

Znali bismo što je Božja volja za nas i u svojim molitvama i u svojem radu doživljavali bismo od Gospodina pravednost kakvu nismo ni sanjali, utjehu i sreću u žalosti o kakvima nismo nikada čuli; milosrđe kakvo nismo nikada spoznali, ni učinili.

Znaš li kako te samo jedna predrasuda može uništiti?

Znaš li da smo načičkani predrasudama više nego grijesima, ali nam od tih umišljenih prosudbi ljudi i stvari zapravo najviše i dolaze grijesi?

Znaš li da ne možeš ništa naučiti ako se ne pomoliš i ako već na početku posla razmišljaš samo o tome koliko ćeš zaraditi i ne znaš ništa učiniti jer nisi usredotočen na posao, na „sada” i znaš, ako se pomoliš Bogu u kojega vjeruješ, da će sve biti u redu jer te Bog uzdržava, a ne tvoj rad?

Znaš li čemu služi profit? Misliš da ti služi da napreduješ u poslu? Ne, profit je sluga zloduha koji rade intenzivno na uništenju svega što ti je sveto. Jer ako se i domogneš suviška, nećeš ga stići uložiti jer si samo za to radio, potrošit ćeš ga ili će te netko prevariti, pokrasti te, a kuća ti neće niti temelja imati.

A toliko ljudi sanja o profitu, mjeri svoju plaću i traži „svoja” prava.

Tvoje jedino pravo je da se pokloniš Bogu jedinome.

A da ti ne pričam da si rob svojih ovisnosti, svoje zavisti, pohlepe, ljubomore jer nisi prvi u svemu! I nisi najvažniji, a posvađaš se s najboljim prijateljem oko toga.

Bog, koji nas sve stvori, nam se smilovao i to je njegova božanska pravednost i jedina Radosna vijest koja postoji. 11.08.2024. 22:01

„Ovo je post koji mi je po volji: kidati okove nepravedne!” Iz 58,6-7