Kiša Milosti

Pristižu oblaci crni

u moj dio grada.

Olujo, konačno nagrni,

jaki vjetre i kišo mlada.

Već Milost sam molila

da spašava svijet,

duša mi suzu prolila

za život kome je klet.

Milost je pokazala meni,

a nije mi davala viđenja,

kako se priroda cijeni;

za sve nas je znak postiđenja.

Milost je poslala zvijezde

i rumenu mjesečinu,

makar se oblaci gnijezde

u ogromnu količinu.

Silazi postupno k nama

i mrklinu probija

jer svjetlo je, a ne tama

Milost koja se povija.

Rastvara prozore,

jaka joj sila,

ali nije nam do zore

munjevita stila.

Prestat će jer je blaga,

nježno će milovati

stvorenja draga

i s njima mirovati.

Melem su kišne kapi,

zvukovi opomena

da sparina hlapi,

da doći će mijena.

19.08.2024. 20:33