Dva gospodara

 

Često se sjetim riječi Kristove, govorio je doista dovoljno o bogatstvu koje samo po sebi nije ni dobro, ni loše nego neutralno. Nije grijeh biti bogat, ali je grijeh služiti grabeži i bogatstvu. Zato bogataš teže stiže u kraljevstvo Isusovo nego deva kroz iglene ušice. Teško se bogatstva odreći, nekima, naviklima na brojanje svojine – to je služenje bogatstvu.

No, u jednoj riječi Isus govori kako čovjek ne može služiti istovremeno Bogu i bogatstvu (što smo dobro naučili) jer će jednoga mrziti, a drugo će ljubiti.

Sve mi izgleda da nije problem biti bogat ako dobro upravljaš bogatstvom i da to nije grijeh ako znaš služiti Bogu svojim bogatstvom kao i svojim umom, dušom i tijelom. Tada ljubiš i Boga i bogatstva, sva koja imaš i nosiš na Božji oltar, daješ se sa svime na raspolaganje. No, rijetko čovjek to može sam činiti za svoga zemaljskoga života. Zato Isusu upozorava: „... jedno ćeš ljubiti, a ono drugo mrziti...”. Izgleda da je u tome još veći problem jer duša koja ljubi nekoga i nešto, ne može nikoga i ništa mrziti; inače uopće ne ljubi. Duša koja jednu osobu ljubi, a sve drugo mrzi i još dokazuje svoju ljubav prema subjektu mržnjom prema ostalima, u biti je ravnodušna i nestalna, nije zrela za vjeru i ljubav.

Posebno je lijepo ljubiti Gospodina i u njemu čitav stvoreni svijet i sva stvorenja; ta duša ljubav prema odbojnim ljudima pokazuje milosrđem, ljubav prema zločincima pokazuje tugom, ljubav prema prirodi pokazuje nježnošću, ljubav prema stradalima pokazuje u sućuti, ljubav prema dobrome pokazuje hvalama, ljubav prema lijepome pokazuje poštovanjem jer ne može biti nešto ružno što je u svom izvoru i u svojoj biti dobro.

Ta duša u sebi nije podijeljena tako da ponekad jednim dijelom nekoga ljubi, a ponekad djelomično nekoga ili nešto mrzi što inače hvali i poštuje.

Čovjek koji služi bogatstvu može mrziti to bogatstvo pa i sebe samoga zbog toga te ne može pokazati i iskazati ljubav Bogu za koju mora to bogatstvo žrtvovati i tu svoju mržnju. Ili, što je još gore, može se opijati bogatstvom i odbijati Dobroga i Lijepoga Gospodina koji mu sve to dade, a čovjek to zaboravi u svojoj opijenosti.

Tako, dakle, ne možemo biti nikome sluge ako nam Gospodin ne reče da služimo vlasti jer je svaka vlast od Boga, ali u tome služenju moramo ljubiti Istinu koja je od istoga Boga. Može nam to izgledati problematično u teoriji, ali u praksi i nije što vidimo po prorocima Staroga zavjeta dok su bili u ropstvu, kako su zbog svoga poštovanja prema gospodarima, ali i svoje iskrenosti dobili poštovanje svojih gospodara, uz darove kojima ih je Duh Sveti obilato nadario zbog njihove poslušnosti. Čitaj kod proroka Danijela ili kod patrijarha Josipa. Iz Starog zavjeta učimo ono o čemu nam govori Isus tako da uzimamo u obzir svaku riječ, svaku misao i svaki veznik, svaki zarez.

„Ne može se služiti dvojici gospodara

(Lk 16, 13)
»Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.« Mt 6,24”.