DJEVICA MJESEČINE abc

38. DJEVICA MJESEČINE abc

poezija

28

Kazalo:

Čas molitve i posta

1

Djevica mjesečine

Dobro jutro

Dodir noći

Dopuštenje

4

Getsemansko vrijeme

1

Jedini Dan 

Jubileji rastanaka

2

Kad bih ti pisala 

Kočija od snova

Kraljica dobrih pastira

Križevi slave

4

Moje čekanje na Mudrost

Mračne bitke

2

Naše noći, naše zore

Neprobojni zid

2

Paprena sol

Prah vremenitih posljedica

Pustinjska osama

3

Ratničko pleme  

1

Silazak Milosti

Svjetiljka srdaca

2

Tempo 

Tijelo Kristovo, spasi me

2

Vječni rod

1

Zaljubljena djeca

Za mene ćeš ljude loviti

Zamračeni prozori

3

Djevica mjesečine

Djevo okrunjena

za dan uskrsnuća,

mjesečino rumena,

poemo pjevajuća;

divni cvijete neba,

noćas tako svijetla,

topla koro hljeba

svetoga podrijetla,

molitvu mi krasiš,

srcu odgovaraš

da me budnu spasiš,

da mi oganj stvaraš

od ta brata sunčanoga

što ni provirio nije,

što se budi dana nedjeljnoga

da nam slavlje svije

i da me razbudi još za noći,

prije nego jave mi se ptice

što su uvijek prve vjesnice

Krista Boga, tvoje moći,

zašto si me prozvala u stihu

dok mi srce Boga moli

i da nitko ne zna ljubav tihu

koja i tebe sva isto voli?

Pobjeda će biti odgovora, uslišanja

za dan onaj koji doći mora.

Donijela si duši utišanja

i sad evo, već je zora.

21.07.2024. 04:51

Dobro jutro

Iz oblaka zapadna jutros kiša sipi,

a s istočne strane sunce je rumeni.

Kakva ljepota da jesen zakipi

i zaživi konačno dah u meni,

poslije duga, iscrpljujuća ljeta

kad sam živjela k'o gušter u tmini,

sakrivajući se od užarena svijeta.

Sada, brate sunce, sada mi sini

dok hlade me kišne isparine

da punim plućima udišem

nebesku svježinu okamine

i o krošnjama Bogu pišem

da mu zahvalim za još jedan dan

moga života, ljetna, preživljena.

Duh je Sveti s borovima bio mi san,

da neću sad mrijeti kao zapostavljena.

Dobro jutro dobro mi započelo

i što još više mi kao čovjeku treba

da uđem u život u punini i smjelo

sada, kad imam blagoslov neba?

12.09.2024. 07:00

Dodir noći

Tama cvate

i čuje se dah

u tišini.

Svjetla se klate,

zvjezdani prah

u daljini.

Budne li noći,

romansa slatka

s Tobom u misli,

ljubavne moći,

govora kratka

da svi bi svisli.

Brzo putuje

svaka riječ

u slobodnoj razmjeni;

srce Te čuje,

vječnosti mliječ

u vremenskoj mijeni.

Zemlja spava,

i mora, i rijeke,

a duhovi lebde.

Putanja prava

i staze su meke;

uvijek su negdje

između nas.

Molitva tiha,

nečujna uhu.

To prilazi spas

i romantika

na dušu gluhu

za svjetovne stvari.

Znala sam, znala

da ćeš mi prići.

Nebeski dari

što sam ih krala

brzo će stići.

Zrak od jeseni

i babljega ljeta

svježinu ima,

srce mi plijeni.

Noć je sveta,

božanska klima,

sasvim pogodna

za divljenje Tebi,

Isuse Kriste!

Prilika zgodna

što pustit' se ne bi,

a ruke čiste

i molitva strasna,

iako mir tu vlada

i nije san.

Noć je časna

i još je mlada

kao poljubac ran,

kao zagrljaj života.

Velik si, Bože,

a tako mi blizu

Tvoja ljepota.

Trnci se množe

i dušu mi grizu

kao tisuću čežnji

i, ako treba,

mrijeti bi lako

usprkos težnji

zemlje i neba

za biće svako

jer čovjek je slijep

za Tvorca svoga,

godinama spava.

A Ti si, Kriste, lijep

svetošću Boga.

Svaka Ti čast i najveća slava!

26.10.2020. 03:23

Čas posta i molitve

Naše oštro, bolno svjetlo, Veliki Svećenik,

sav u sjaju svjetlosne i nedužne kupelji svoje

pokazao mi danas kakav li sam osviještenik

na pragu senilne, ali bogate punine moje,

poput sive starice ispod ispeglane kože bijele

koja sakriti tom svjetlu ništa ne može,

ni bubrege, ni srce, niti ruke što bi živjet' htjele.

Tako gledaš ti u vječnosti, jedini moj Bože!

Ako ti je oko svijetlo, ti živiš u divnom Edenu,

i ništa ti nije teško, i sve radosno je i lijepo.

I opraštaš vatri spaljivost, a čekanju zimu ledenu,

i u Duhu, i u Istini ti srce nije slijepo

neg' uživa pregled širokoga horizonta,

mane s neba, Pisma što se javlja, Aronova štapa,

sveta po svom kovčegu i proročanstvu

s kojime se svećenička razapetost stapa,

ali puno jače svijetli i više bjelinom bliješti

na tom križu svetome u tmini i tjeskobi.

A ne, ne vidimo dobro u toj ljudskoj svijesti,

u tom kvarljivome svemiru što nas robi.

Neposluh i pobuna ne daju nam blizu slona

što je simbol poganski za veličinu.

I surla je tu, i rep, a sve istina je ona

dok raspravljamo tko bi prvi ući u pličinu.

Tko će ponijet' moje grijehe i opačine

u to blato nalik sumpornome jezeru?

Slava je u poniženju, u postu od splačine,

u molitvenom vapaju što te, Kriste, ište vjeru.

06.08.2024. 22:22 (In honorem fs)

Dopuštenje

Dat ću ti ključ od života vječnoga,

u srce si moje stigla

poput žedna pijeska.

Dat ću ti darove pohoda svečanoga

jer si se k meni prigla

kao maslina tijeska.

Tvoja me tuga blaži

da te pomilujem tiho,

da te obradujem.

Čitav si dan na straži

i čekaš veliki vihor

dok ja plandujem,

gledajuć' ti zlatne kose

mudrosti i poniznosti,

i spoznavanjem.

Slatke poslat ću ti rose

duhovnosti i skovanosti

silnim rastajanjem.

Otvorit ću ti ova niska vrata

da istečeš iz korita

pravo u te moje dlane.

Primiti te kao svoga svata,

zatečena i prolita

u bezbrojne duge dane.

K meni priđi,

ja ti dajem mošta, ulja

i zelena polja.

Iz svijeta iziđi

jer se nudi moja vrulja,

to je moja volja.

09.08.2024. 20:52

Getsemansko vrijeme

Ne treperi, dušo, bit će tu

Kralj tvoj što ga hoćeš spominjati,

junak što ti sluša molitvu

kojom ne staješ po srcu njemu rominjati.

Svagda tu je, dobro znaš i osjećaš

kako hrabri svaku tvoju pomisao,

svaku gestu kojom oboje vas podsjećaš

da su muke temeljni vam smisao

u kojem ste jedno biće, živi bitak,

postojeći, prisutan u svemu;

on je Riječ u krvi, za te nektar pitak,

vino kušnje, gorko dok ne počineš u njemu.

Svak je Kralju srodan, ljubav veća,

koji poznaje tu žal i bijedu nemoći

kad se preda život i odbije sreća

da bi plodnije mu bilo sjeme mračne noći.

Evo ga u tijelu tvome, krvlju kola

i treperi s tobom k'o u getsemansko vrijeme.

Počini na kamenu ta žrtvenoga stola,

prisjeti se Isusova pota, samrtne mu treme.

On te tješi uskrsnućem, svojom slavom,

jači je od anđela i ta svijeta trula.

Osvrni se ka gozbi na tom nebu plavom

gdje u božanskome gradu otvara se Marijina kula;

predaje ti vrata svoja, sina svoga, Krista

da mu budeš udio i kći,

da ti, dušo haljina od lana bude čista

kao dječja vjera što u tebi vri.

24.08.2024. 16:30

Jedini Dan

Genetski predisponirana,

okolinom potaknuta,

kao biljka, ne angažirana,

tobom, Bože, dotaknuta,

oživjeh po zapovijedi.

Kakva god sam bila,

slična sam u ispovijedi

kao grlica bez krila.

Ne poznam ti veličinu,

ali da si Ljubav, to ja znam,

koja ima izobilnu količinu

i kakvoću kao leptir sam,

kao pupoljci od ruža,

zajedno i s trnjem,

kao kućica za puža,

kao plod sa zrnjem.

Moja krila sva su tvoja,

nespretne mi ruke blage

jer je Duh tvoj duša moja

i kao da nema ljage.

Živjeti u tvome Duhu,

često u praznini

jer u tome ruhu

nisam u nizini,

iznenađujuće mi je to,

riječ me tvoja oduševljava

kao rosa koja će na tlo,

al' se rodi usred neba plava.

I kad krv ti lipti,

kruna koja probada,

duša moja kipti

jer u tebe propada.

Ljubav tvoja jača.

Duhovna li spoja

u duši bez plača

i već nisam svoja.

Ti me Duhom preobrazi

u svoj svojoj slavi
i u milosrđu me izrazi

k'o leptira na toj rosnoj travi.

Hvalit ću te u tvom Gradu

gdje si svjetlost sama

i u duši kojoj snažiš nadu;

stanovati sred tog plama.

Duša lagana i sretna

s miomirisima jedinoga Dana,

za tobom ću biti uvijek sjetna

jer ti nisam više strana,

sve si poduzeo

da me preobratiš,

grijehe si mi oduzeo

da me k sebi vratiš.

Ne vidjeh ni tko sam

u tom oceanu laži

gdje su pitali me što sam,

tko me ovdje traži?

Prah leptira meni nasu,

dobru mjeru od života,

lako breme prema spasu,

prepunom divota.

Sad sam ljudsko biće,

u tebi to, Kriste, znam

gdje mi tvoja ljubav sviće

gdje je vječan jedan Dan.

27.08.2024. 19:17

Jubileji rastanaka

Kako da se vratim brezama

svim pokošenim,

raskrižjima, davnim vezama

tim orošenim

kad sam davno nestala

u tebi ja,

i nisam prestala,

niti se izgubila?

Zašto da se osvrćem

na sve tuge, sreću

kad ka tebi posrćem

i vraćat se neću?

Ima dugo kako me pozove

i zaštiti, i zavolje

da opraštaš sve mi do zore,

daješ svoje privolje

na tu narav moju

nezgodnu,

na tu ljubav tvoju

nerodnu

što istekla je iz raja,

a kraj mene zastala,

protjerala zmaja,

nikad tiše zaspala.

Oh, i tako dobro znam

da ćeš mene dočekati,

staviti me na svoj dlan,

mlado sjeme posijati.

17.08.2024. 19:59

Kad bih ti pisala

o praznim klijetkama srca moga,

ti bi napunio životom moje vene.

I kako u samoći ne znam riječi svoga Boga,

ti bi mi dao noći zvijezdane i snene.

Danima bih blaženo te gledala na moru

kako hodaš površinom, stišavaš oluje,

molila bih kruha u tom tvome dvoru,

ti bi bio jedini što moje prošnje čuje.

Rekao bi da sam tako malovjerna

i da ne bojim se nego da koračam,

a tada bi ponio mi duha smjerna,

pružio bi desnicu mi da ne gacam.

Sve do neba, sve do sebe bi me uzdigao,

privukao bi me k'o sve druge ljude,

ozdravio bi mi srce jer bi ga ti prepoznao,

vidio bi da sve praštam i da nemam predrasude.

Vremenite posljedice starih grijeha

kao prašina su što se zemljom širi

koju ne može očistiti ni od klasja lijeha

jer se nikad nitko ni s kime ne miri.

Tajno sakrivaju tvoje Tijelo i božanstvo

kao da se ne vidi to sveto blještavilo;

vjeruju u tajnosti i ne vide prostranstvo

što se samo tvojom Krvlju na tron postavilo,

ne da sudi ljudska bića nego da nas spasi.

Tužitelj će svu tu prašinu progutati, jesti,

misleć' da je pobjednik i da tužba djelo krasi.

Ti ćeš tada, Milosrđe, na Prijestolje sjesti.

10.09.2024. 15:21 

Kočija od snova

Bilo je to davnih dana

kad sam stigla kočijom od snova

kao mlada duša strana

da ispunim kuću sve do krova

stihovima, pjesmom, radošću i radom.

Još se uvijek radujem u svemu,

svakom pomaku mi što odiše nadom

na tom improviziranom trijemu.

Streha iznad mene oblake sakriva,

štiti me od kišnih naleta;

golubica uvijek duha mi cjeliva

dok je vrabaca tu čitava paleta.

To su znakovi mi dnevnih sati,

to su slike viđenja mi noćnih.

Molitva mi s Kristom neće stati

radi slavnih uslišanja moćnih.

Ovo mjesto zbog toga je svetište,

posvećeno molitvama, blagoslovom

da me brige nikada ne tište;

tu se nađem s riječju Isusovom.

18/19.07.2024 05:50

Kraljica dobrih pastira

Jedan je Pastir

i čuvar stada

čiji nam dolazi mir

i čija je nada.

Jedna je Kraljica

zemlje i neba,

pastira vladarica

koja daje od hljeba

da se nasite

svi dobri i zli,

da se zasite

ovce i ovčari,

pravedna ruha,

opranih odora,

u Pretvorbi kruha

što silazi s gora.

I ruho svadbeno

ruho je pravednoga,

u Krvi oprano

Krista jedinoga.

U vjeri i sjaju

stižu kolone

prema raju

da se poklone.

Tko radi po svome,

ne pozna Krista

i ne zna mu grome,

nit' srca čista.

I nije prav,

i nije ravan,

k'o lijeni mrav

sanja bit slavan.

Ta, pastir je,

valjda najbolje zna

što dobro je,

a tko je od zla.

Ruha nema i ne voli,

ne ljubi Pastira,

sebi priprema i ne moli,

i pun je hira.

Da zamoli Gospođu,

možda ga spasi

jer dani prođu

i nestaju klasi,

ne vidi Boga

i plač je svuda

kao od Zloga,

od prevare, bluda.

Tako će biti

na kraju svijeta,

suze će liti

oholost kleta.

A prije toga,

Kraljice, reci

molbu za Boga,

grijehe preteci.

21.08.2024.

Križevi slave 

Tiho sam pjevušila melodiju

ova rana jutra, topla poput spokoja

što ga imam ja u tebi, Kriste, tu

gdje pronađe se još i zvijezda po koja.

Iz mog sna je izašla i prije probuđenja

poput one davne slike snene

nakon koje sam zadobila oslobođenje

od sva životna mi otuđenja.

Sjećaš li se, dušo zrela, tih djetinjih dana

kad te obuzeo Duh taj rađanja, početka?

Tko bi znao da ću živjet sred nebeska stana

i da ću doživjeti mnoge godine od Svetka.

Siromasi, bolesnici, vele, dugo ne požive

zbog ta socijalna statusa u okolini

što ne vidi svoja djela, svoje riječi krive

u kotlinskoj svjetovnoj dolini.

Ali ti si, Kriste, držao me sasvim gore,

visoko sam odnesena kao ptica bila,

iznad površine koju čini ocean i more,

daleko od lomače što se dolje svila.

Morala sam doći do vlastita daha,

već je bio krajnji čas za dušu,

posljednji trenutak bez imalo straha

od tih vjetrova što vitlaju se, pušu;

to je bilo naravno mi stanje forme.

Nesvjesnu si digao me u tom tijelu,

mene čitavu do nadnaravne norme,

a sve Milost Oca bila je na djelu.

Padala sam poslije i lelujala duboko,

odmah križ sam ponijela na plećki.

Križ je odnio mi osjećaj visoko,

više nije bilo lutrije, ni srećki.

Svi su sveti vodili me Gradom

i križeve mi slave svoje pokazivali,

a ja gledala sam, pratila ih kradom.

Isto kao danas, oni me dozivali.

21.06.2024. 12:20

Moje čekanje na Mudrost

Aktivno je moje čekanje na Mudrost,

od malena ne znam njene kakvoće.

Ovaj razum Duha, ova moja ludost

tvrdokorno drži stav što ga srce hoće.

Bez te ljubavi ti ništa nije jasno,

bez te vjere moraš u smrt poći.

Ljudi žure da ne bude kasno

sve pohote i profite proći,

a da za taj smisao ne saznaju

niti tada kada uzdižu ih ljudi.

Grade gdje se pijeskom odaju,

poklone se smiješnoj ludi.

Ali ova ludost nije ista kova,

ona s Duhom Boga ustrajava

na toj gradnji koja nema krova;

važno joj je da se ne zavarava.

Pokloni se Istinitome i Riječi

što izlazi iz prečistih usta

iz kojih nebesko srce tebe liječi

i taj smisao već nije čežnja pusta.

Smiješno ti je kako brzo zborim

niti manje, niti više od svih razgovora.

Srce hitro pjeva kada progovorim,

mada Mudrost za me nema odgovora.

Još je uvijek čekam u životu

pa da vidim mnoge duše sakrivene,

al' se čini da ne čuvaju ljepotu,

skrivaju se kao da su nakrivljene.

Aktivno je moje čekanje na Mudrost,

sa strpljenjem čekam te kakvoće.

Znam za razum Duha, mada nosim ludost

koja tvrdokorno drži stav što ga ljubav hoće.

11.08.2024. 19:47

Mračne bitke

Duh mi ne da na počinak ići

jer već satima opraštam,

ali ne mogu sve stići

dok o anđelima maštam.

Veliko je olakšanje

poslije muka prijekih

kada stigne opraštanje

zbog anđela nekih

koji oduvijek se dobro bore

tu, na policama, podno zida,

svuda gdje mi vatre gore,

gdje mi duša u dubini rida.

Hvala, Kriste, Duše Sveti, Oče,

jer ja imam noćas privilegije

da u grudima mi klijetke se ne koče

i da savilo se trnje i elegije

koje su me spopadati stale.

Bile su to teške bitke, brige

davnih nota što su nestale

da sa srca spadnu mi sve verige.

Bit ću bolja, sigurno će biti bolje

kad u mojoj svijesti se ugnijezde

dobre navike i posluh moje volje

sve dok gledam naše zvijezde

što ih danju ne može se naći.

Sladak umor svladao mi kosti

otkad morala sam sva izaći

iz te srditosti, zbunjenosti.

Hvala, Anđele, čuvaru vjerni

što se javiš kad zatreba

da podariš duh mi smjerni

podno uzburkana neba.

06.09.2024. 03:38

Naše noći, naše zore

O, kada me obuzme naklonost

i ljubav prema tvome veličanstvu!

Gledam oblak iznad Katedrale

pred kojima nestaje moj ponos,

prisjećam se duga proročanstvu.

Tornjevi ti sukljaju smjerom vertikale

gdje se zvijezde iza neba namnožile.

Odmara me, Duše Sveti, ta mrklina,

tajanstveni prizor koji note svira

što su obojale tamno moje žile

dok mi pripovijeda sva tišina

koja ulazi u srce, dušu dira.

Samo tvoja ljubav srce umiriti može

da u kraljevstvu se nađe za koje se trudi

pa dočeka u sivilu i taj čas

kada kaže ja te ljubim, Bože,

želim tebe priviti u grudi

da to bude jedinstveno za nas.

Ispred tebe na nebesima sam ja,

Oče slavni, dok te molim uzdasima,

čekam, slušam, dišem kao dašak.

Iz tvojih usta sada nema prijekora,

iz svoje dubine daruješ me ukrasima

i ja više nisam samo prah, ni prašak,

mada ja sam beskorisna sluškinja.

Isto srce neće mrziti i voljeti

dok u tebi provodi svo vrijeme,

dok u njemu mirna vatra tinja

koja čezne u tom spoju dozrijeti,

iako je možda samo sitno sjeme.

Oblak iznad tornja gorući je postao stup

koji osvjetljava ljestve moje staze

gdje se anđeli nikada ne sudaraju.

Postavljaju zazive sve na jedan kup,

a ti samo gledaš, ruke tvoje na me paze

da me kušnje prejako ne udaraju.

Za sada se malo k tebi sklanjam,

osluškivanje me mira obuzelo svu.

Sva sam sada tvoja, poput cjeline,

dok u naše noći ja uranjam.

S tobom dočekat ću novu zoru

kao službenica božanske jednine.

04.08.2024. 00:50

Neprobojni zid

Nisam iz ova kraja, odlazim na mjesta

gdje bijaše bezboštvo i poganstvo.

Mada to više nije ona moja cesta,

na njoj se nalazi izvjesno prostranstvo.

Nesvjesni da su odbačeni, ili od koga,

poznavaše se tako sa silama Duha.

Ljubili se, svađali, ali ljubiše Boga;

no. sveta im riječ bijaše suha.

Kada su pitali, svi im zalupiše vratima,

čuvajući strogo svoju tajnu slavne vjere

jer htjeli su kročiti cestama kraćima,

stići što prije u nebeske neizmjere.

Sami ne dođoše daleko, dalje od Babela,

a ni drugima nisu uzlaska priuštili.

Bijaše tuđa zemlja cijela,

a pogani zazive su izustili,

opraštaju svima, sretni što su sada tu.

Mnogi su zaostali sa svojim snovima

što gladni su i žedni kušati Hostiju,

al' još uvijek ih drže nedostojnima.

Još uvijek se vraćam dušama tim,

pričam o raju i vječnom životu

da steknu hrabrost u grudima svim

jer vide ovdje božansku divotu.

No, zid je neprobojan, a na silu se neće,

ne bi prikladno bilo rušiti gredu.

Otvorite srca, otvorite vrata nebeske sreće,

vi, Babilonci što gledate bijedu!

16.08.2024. 18:58

Paprena sol

Ne boj se gorke nostalgije,

ona je poput papra i soli

od kojih svaki okus vrije

i koji ublaže stare boli.

Ne boj se, srebro živo,

ova je zemlja puna neznanaca

kojima kao da ništa nije krivo;

tu više nema kategorije stranaca.

Ova unija nije za nas

nego za one što ulaze i dolaze,

koji od žarke kugle traže spas

i, poput povijesti, ovuda prolaze.

Kršćanski temelji ove su gradnje.

Ta, mi drugo ne bismo znali,

mi poznamo snagu noći Badnje,

a toliko smo puta sami ostali.

I reče Bog dat će nam znake,

olujni oblaci, dim bez plama.

Tamjan je oružje duše nam svake

koje mi čuvamo poput nebeska Hrama.

Ne boj se jer bit ćemo jedno

kao i uvijek u svakoj presiji.

Gospa nam daje i mlijeko medno

što ga je spremala Janjetu, Mesiji.

Ne boj se gorke nostalgije,

ona je začin života spasa,

ona nam svima u krvi vrije,

ma gdje bili svakoga časa.

24.07.2024. 19:09

Prah vremenitih posljedica

Upravio si, Bože, stope moje

na to divno putovanje mira.

Predao si čitav srce svoje

volji moga odabira.

Čak i da sam te odbacila,

ostao bi mi u srcu,

prašnjavome od vremenitih bacila,

grešnome u bezdušnome grču.

Zaista, sad blaženo je oprostiti,

zaboraviti tuđu psovku, tugu,

stranca lijepo molitvama pogostiti

u svom skromnom, malom lugu,

punom praha od svih posljedica

razbacana naokolo perja

što ga načinila vila pobjednica,

zajedno sa grupom zvijerja.

Što jedan pogriješi i učini,

mnogi ne bi mogli popraviti

da ne brode daleko na pučini

gdje ih učiš grijehe obaviti

molitvama svetih sestrica i braće,

apostola, vjerna puka

koji perje pobiru za vrijeme kraće

što ga daje desnica ti ruka.

Kakva šteta je od vremenita praha!

On se širi zemljom da bi pretekao

molitve i djela zajednička daha

koji je od jednog Boga potekao.

07.09.2024. 17:43

Pustinjska osama

Ljubavne poruke iz tuđine

jednom sa nebesa lagano su sišle

kao da su došle iz naše svojine,

spustile se na to tlo da bi zemljom prišle.

Pustinjski Gospodin načinit će zgodu

samo zato da je gleda i osjeti, i upozna

naše povezanosti, veze koje k nebu odu

kao da se pustoš tek na nebu spozna.

Pustinja je dobra, slatka jer je jasna,

jer je bistra kao potok što poteče

i opere greške u njedrima Duha časna.

Poslije čovjek stane jači, netko reče.

Tada ide dalje i zavoli ovaj pusti kraj,

i zna dobro da nebeska pića ima tu,

da ga Riječ nahrani kao anđeoski sjaj

koji riječi zbori, a da nije rekao ni jednu.

Samo gledaj kako liječi, kako na drvetu visi,

kako lijepo li je sa njim blagovati,

svoju vlastitost otkrivati jer ti nekad bio nisi

i iz ničega ti postade život što mu se je radovati.

05.08.2024. 19:54

Ratničko pleme  

Odlazeći vlakovi, sirene

odnose sa sobom

živote omiljene

u odnosu sa grobom

što privlači ljude

kao sile umornih i žal.

To se često zbude

kad preostane im samo kal.

Traže Krista, žele utočište

za bolesne, grešne duše

i za ovo staro spremište

što ga samrtnici ruše

kao da je ono igračka

za sve njine pakosti

jer božanstvo im je mačka,

a posao lomljenje kosti.

Svima potreban si, Bože,

nije važno u koje sve vrijeme

kad se uvijek nametnici množe.

Neka dalje niče samo tvoje sjeme,

neka molitve se milosrđem ojačaju,

u strpljenju naći svi će spokoj svoj.

Samo jedan Bože, nek te pričekaju

sa svim svojim oružjem za boj,

borbu pravednosti, radosti i mira, reda.

Majko mila, Djevo hrabra, ti, ratničko pleme,

srce tvoje samo krunicu ti gleda

ova kopna na kojemu sijala si isto sjeme.

Na znak trube sve će pasti,

srušit će se zidovi od zlata,

slomit će se što je htjelo rasti,

i završiti tu s licem usred blata

svaki onaj što diktira, da je moćan misli;

to će biti zajednički svima kraj.

Srest ćemo se gdje bi nametnici svisli,

ostat će od svega samo ovaj raj.

31.08.2024. 14:24

Silazak Milosti

Pristižu oblaci crni

u moj dio grada.

Olujo, konačno nagrni,

jaki vjetre i kišo mlada.

Već Milost sam molila

da spašava svijet,

duša mi suzu prolila

za život kome je klet.

Milost je pokazala meni,

a nije mi davala viđenja,

kako se priroda cijeni;

za sve nas je znak postiđenja.

Milost je poslala zvijezde

i rumenu mjesečinu,

makar se oblaci gnijezde

u ogromnu količinu.

Silazi postupno k nama

i mrklinu probija

jer svjetlo je, a ne tama

Milost koja se povija.

Rastvara prozore,

jaka joj sila,

ali nije nam do zore

munjevita stila.

Prestat će jer je blaga,

nježno će milovati

stvorenja draga

i s njima mirovati.

19.08.2024. 20:33

Svjetiljka srdaca

Svetima tvojim, zvijezdama bezbrojnim,

tvojoj napuštenoj djeci od svega svijeta,

ti bila si dadilja majka riječima opojnim,

tako dobiše Oca Branitelja, Duha Parakleta.

Posjedali siročići, slušaju ti srce

što ga u svojim očima nosiš,

u blagom pogledu od koga ne trče;

hraniš ih ljubavlju, znanjem ih rosiš.

Sva sveta dječica Boga po prvi put

nalaze život kao najdražu bajku,

tako čistu i jasnu kao tvoj skut

i vide dobro, i čuju si Majku.

Nikad se to ne zaboravlja, Zvijezdo svijetla,

čista poniznosti, veličino čista,

vodiljo do kraja pored svakakva vjetra,

daješ ih zrele na dlanove Krista.

16.08.2024. 13:52 

Tempo 

Sve što mi nedostaje Isus vraća

u krilo duše moje, u zamak srca.

Čini me sretno cjelovitom poput saća,

organiziranom u svakom poletu srča.

I kada je polet agresivan, rekli bi ljudi,

to je eksplozija sreće i radosti,

oduševljenje što teče iz grudi,

prepuštanje nebeskoj datosti.

Stvar je temperamenta, to mora biti,

nismo svi mirni, niti mlaki.

Isus je Život, energija postojanja,

hrane me njegovi slogovi laki.

Dižu mi tlak divljenja, dobru žestinu

od koje nastaju učinci božanske volje.

Ali ljudima smeta, ne vole čistinu,

misle da mirovanje uvijek je bolje.

Je li to mir u srčiki duše i tijela?

Je li to dokaz vjernosti Bogu?

Nije li lijenost grijeh poslije Jela

od kojega Život podiže s nogu

svakoga tko vjeran želi ostati?

Ti me, Isuse, takvom uredi,

zbog tebe ću tako snažna postati,

Duh će me odnijeti da me sredi.

Toliko mira u dnu duše meni si dao

za ova vremena nespokojna!

Radost je moja ponor koji je pao

zbog odmazde duha mi nepokorna.

14.09.2024. 16:25

Tijelo Kristovo, spasi me

Sjetim se ranih molitvenih dana

i kako podne zalazi smiraju.

Kako su jutra divljenjem okupana

s prvim okusom gledanja kao u raju.

Ni slutila nisam što sve me još čeka,

život mi procvao iz ničega strasno;

sve više se prostire nebeska rijeka,

a nekada zborih da za me je kasno.

Djevice jaka, kako je ljepota ti Sina

duboka, smislena, značajna, prava:

spasonosna Krv pod prilikom vina.

Kao da dijete sam i sasvim zdrava.

Čudesna riječ što vodi put beskraja

i podiže srce u visoke sfere

nikada neće proći, a prepuna sjaja

ona me čuva u odori vjere.

Hostijo prozirna, a tako čvrsta,

ti me nahrani dok slatko drhtim;

Kristova poziva posebna vrsta

i duša već dalje od zvijezda prhti.

28.07.2024. 18:23

Vječni rod

Svaka istina je od ljubavi plod,

svaka istina i svaka ljubav boli

i, uz bol, one zajedno su jedan rod

što ga svako srce u vječnosti moli.

To je ovdje, jedinstvenost vjekovita,

kraljevstvo nebesko Isusovo,

živa krv i voda ljekovita

za tu zemlju, za to nebo novo

koje rađa pravednošću,

ispunjeno milijunima

duša koje mole s radošću

i sa zazivima punima.

Svaka bol će jednom stati,

ali uzroci i posljedice neće,

svako milosrđe će se sinom zvati

božanske i vječne sreće.

31.08.2024. 20:16

Zaljubljena djeca

Kao vihor brzi hrle

sivim i prometnim gradom;

nose pjesme vrle

i ne gledaju se kradom,

već se gledaju u lica

žestokim raspoloženjem,

premala im uska ulica;

svi ih zovu osvježenjem.

Viđaju se neprestano,

čak za kišnih dana,

kao prijateljstvo nevezano,

kao melem starih rana.

Nikad nisu sami,

tu su djedovi i bake

za suprotnost tami,

za osiguranje kvake.

Nitko ne zna čija su imena

tako zvučna i vedrinom obojena,

a u parkovima svaka stijena

njihovim je smijehom osvojena.

23.08.2024. 01:23

Za mene ćeš loviti ljude

Marijo, ti, kućo svetaca Božjih,

mrežo u koju se narod ulovio,

narod svetih, poniznih i možnih

što je gladi svoje, žeđi utolio

kad se dao uhvatiti i privući

tvojom ljubavlju i sjajem, Gospo mala.

Hram svih svetih u tvojoj je kući,

makar bila ona za sve nedostajala

pa su izašli još kao siromasi,

sljedbenici Sina tvoga

koji život njima posebno ukrasi.

Čudno vlasništvo je naša Boga.

Al' je Petru obećao novo stanje:

„Od sada ćeš na daleko ploviti,

bit ćeš mi sa ribarima veliko imanje

i sve ljude za mene ćeš uloviti”.

Ja sam Kruh, reče, odozgora,

a ti si mi ulov poslastice raznih riba.

Ja sam Vino koje spasit mora

sve te ljude od Sotonina gliba.

I na večeru nam više neće doći

jer sam vidio ga kako u ponore pada

toga dana slave i božanske moći

kad je porasla na križu nada

dok se prolijevala naša krv i voda,

sva u mojoj duši i na tijelu, u božanstvu

koje ljubi vjernost posebnoga roda

što sam ga posinio ja u prostranstvu.

05.09.2024. 08:02

Zamračeni prozori

I, dok bijah u toj tami sama,

prođe sjena ispred mene,

psihu moju poremeti izvjesna Dama

da izrecitiram sve molitve njene.

Dah me leda na toj stazi zaustavi,

sjetila me svega što je bilo nekoć

kad sam dopustila da me gnjavi

guba koja imala je tajnu moć.

Bijah kao dijete koje teret ne zna

i da ostalima život lakše kreće;

ne viđah tu djecu na terenu zla,

za me nigdje nije bilo tame veće.

Mati gledala me, pazila na moju ćud,

kao tada, nisam mogla van.

Strpljivo sam čekala na vihor lud

da otvori škure, uđe mi u stan.

Reče mi da Bog me za sebe je htio

i na dlanovima da mu piše

moje ime što mi ga je krio

da bih snage upila još više.

To je bilo na dan uskrsnuća,

ledena samoća postala mi sjaj

što ga nema zvijezda umiruća

s koje bliješti unutarnji kraj.

Ostala sam kao mlada kćerka,

emotivno dijete iza gube

da me ekumena samo mjerka,

da ne vidi kako anđeli se ljube.

08.09.2024. 12:51