Poniznost je svijest o svojoj vlastitoj neznatnosti, ali ne samo to, to je svijest o nadnaravnoj veličini Božje ljubavi jer Bog je prema nama, ljudima, takva veličina da zaustavlja dah u grudima, takva dobrota i svetost da nam potiče divljenje koje je puno veće od nas samih; tako je pravedan da nam to ulijeva neopisivi mir u dušu i tijelo, tako je veliko Božje milosrđe da nas ostavlja bez riječi i puni nam oči suzama. Mi olako kažemo: 'Bog je velik', ali pri tome ostajemo gotovo ravnodušni jer ne znamo zaista veličinu Boga i njegov značaj u ljubavi, smilovanju i pravednosti. Jer, kad bismo malo bolje upoznali kako je dobar i koliko je velik Bog, bili bismo manji od makova zrna. Neznatni od Božje veličine koja još i budi u ljudima strahopoštovanje, odnosno strah od toga da ga ne povrijedimo, da ga pogrešno ne oslovimo i slično, a najmanje je to strah od kazne koju naslućujemo jer kazna je tako logični redoslijed događaja u trenutku zločina da nitko ne može reći da će kaznu izbjeći. Onoga trena kad čovjek počini zao čin pa ga postane svjestan, kreće već kazna. A naš Bog je dobar, milosrdan i logičan u svojoj božanskoj ljubavi. Bog zna što nam je u srcima i već oprašta taj naš strah od kazne kao da kaže: dosta ti je tvoje kajanje i strah. U slučaju da netko, i to mnogi, nisu sasvim svjesni da su počinili neko zlo, ili su u zabludi, kod njih nema niti straha, niti strahopoštovanja jer nema niti malo svijesti o božanskoj veličini i dobroti. Bog je također takav da sve daje i čini u izobilju kakvo je čovječanstvu nezamislivo. Tako i oprašta u izobilju.
Stoga, neznatnost naša ne proizlazi iz neke možebitne malenosti naših umova i duša ili naših srdaca, niti iz naših mana i grešaka, nego naša ljudska neznatnost proizlazi iz spoznaje, veće ili manje, milosti i milosrđa Božega.
U toj neznatnosti ljudi koji su siromasi u duhu i maleni, jako su smireni i oprezni, odnosno suprotni su od nezgodnih većih grešnika koji su često brzopleti i srljaju u grijehe.
Taj oprez neznatnosti u srcu vjernika čuva od mnogih mogućih zabuna, zabluda i grijeha, a izbjegavanje grešnih prilika dodaje neznatnom vjerničkom srcu spoznaje u Duhu jer nisu to neke spoznaje koje bi bile posebne, obične su i jednostavne, ali do njih teški grešnici u svojoj brzopletosti ne dopiru.
Neznatnost je, dakle, oprezna, logična, jednostavna, skromna i prilično pravedna, a to nas dovodi do mudrosti.
Tako kažemo da je strah Božji početak vjerske mudrosti.
Mudrost i spoznaja, vjera, nada, ljubav, razboritost, umjerenost i slično krase ponizne vjernike, Bog ih obdaruje sve većim izobiljem talenata o kojima se ne pripovijeda uvijek, ali zbog njih čovjek vjernik živi plodno, dugo, sretno, mirno, neprimjetno.
I kada Bog pozove nekoga na određenu zadaću, neznatni vjernici odgovaraju prostodušnim posluhom Bogu i u svojoj neznatnosti postaju Bogom dani veliki svetci, proroci, kraljevi ili svećenici. 19.08.2024. 16:03
„Tada Marija reče:
Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu,
mome Spasitelju
što pogleda na neznatnost službenice svoje!” Lk 1,46-48
No comments:
Post a Comment
just do it