Kao vihor brzi hrle
sivim i prometnim gradom;
nose pjesme vrle
i ne gledaju se kradom,
već se gledaju u lica
žestokim raspoloženjem,
premala im uska ulica;
svi ih zovu osvježenjem.
Viđaju se neprestano,
čak za kišnih dana,
kao prijateljstvo nevezano,
kao melem starih rana.
Nikad nisu sami,
tu su djedovi i bake
za suprotnost tami,
za osiguranje kvake.
Nitko ne zna čija su imena
tako zvučna i vedrinom obojena,
a u parkovima svaka stijena
njihovim je smijehom osvojena.
23.08.2024. 01:23
No comments:
Post a Comment
just do it