Nisam iz ova kraja, odlazim na mjesta
gdje bijaše bezboštvo i poganstvo.
Mada to više nije ona moja cesta,
na njoj se nalazi izvjesno prostranstvo.
Nesvjesni da su odbačeni, ili od koga,
poznavaše se tako sa silama Duha.
Ljubili se, svađali, ali ljubiše Boga;
no, sveta im riječ bijaše suha.
Kada su pitali, svi im zalupiše vratima,
čuvajući strogo svoju tajnu slavne vjere
jer htjeli su kročiti cestama kraćima,
stići što prije u nebeske neizmjere.
Sami ne dođoše daleko, dalje od Babela,
a ni drugima nisu uzlaska priuštili.
Bijaše tuđa zemlja cijela,
a pogani zazive su izustili,
opraštaju svima, sretni što su sada tu.
Mnogi su zaostali sa svojim snovima
što gladni su i žedni kušati Hostiju,
al' još uvijek ih drže nedostojnima.
Još uvijek se vraćam dušama tim,
pričam o raju i vječnom životu
da steknu hrabrost u grudima svim
jer vide ovdje božansku divotu.
No, zid je neprobojan, a na silu se neće,
ne bi prikladno bilo rušiti gredu.
Otvorite srca, otvorite vrata nebeske sreće,
vi, Babilonci što gledate bijedu!
16.08.2024. 18:58
No comments:
Post a Comment
just do it