Svetima tvojim, zvijezdama bezbrojnim,
tvojoj napuštenoj djeci od svega svijeta,
ti bila si dadilja majka riječima opojnim,
tako dobiše Oca Branitelja, Duha Parakleta.
Posjedali siročići, slušaju ti srce
što ga u svojim očima nosiš,
u blagom pogledu od koga ne trče;
hraniš ih ljubavlju, znanjem ih rosiš.
Sva sveta dječica Boga po prvi put
nalaze život kao najdražu bajku,
tako čistu i jasnu kao tvoj skut
i vide dobro, i čuju si Majku.
Nikad se to ne zaboravlja, Zvijezdo svijetla,
čista poniznosti, veličino čista,
vodiljo do kraja pored svakakva vjetra,
daješ ih zrele na dlanove Krista.
16.08.2024. 13:52
No comments:
Post a Comment
just do it