Ratničko pleme

 

Odlazeći vlakovi, sirene

odnose sa sobom

živote omiljene

u odnosu sa grobom

što privlači ljude

kao sile umornih i žal.

To se često zbude

kad preostane im samo kal.

Traže Krista, žele utočište

za bolesne, grešne duše

i za ovo staro spremište

što ga samrtnici ruše

kao da je ono igračka

za sve njine pakosti

jer božanstvo im je mačka,

a posao lomljenje kosti.

Svima potreban si, Bože,

nije važno u koje sve vrijeme

kad se uvijek nametnici množe.

Neka dalje niče samo tvoje sjeme,

neka molitve se milosrđem ojačaju,

u strpljenju naći svi će spokoj svoj.

Samo jedan Bože, nek te pričekaju

sa svim svojim oružjem za boj,

borbu pravednosti, radosti i mira, reda.

Majko mila, Djevo hrabra, ti, ratničko pleme,

srce tvoje samo krunicu ti gleda

ova kopna na kojemu sijala si isto sjeme.

Na znak trube sve će pasti,

srušit će se zidovi od zlata,

slomit će se što je htjelo rasti,

i završiti tu s licem usred blata

svaki onaj što diktira, da je moćan misli;

to će biti zajednički svima kraj.

Srest ćemo se gdje bi nametnici svisli,

ostat će od svega samo ovaj raj.

31.08.2024. 14:24