Domoljubni zanos

Mučili nas lažnim zanosima

u toj bivšoj tvorevini,

prijetili nam gadostima;

barjaktarili smo nekoj domovini,

sklepanoj pod čizmom strašnom.

Još i sad se mnogi ne usuđuje

zapjevati pjesmom glasnom

jer ga sjećanje izluđuje.

Hej, hej, jošte mi smo živi

koji pamtimo tu tihu diktaturu,

Goli otok, a da nisu krivi,

ili maši zastavicom svoju uru;

budi jako sretan kad te prime

sudjelovati na „sletovima”,

i od riječi stvarali su krimen

sudili su žitnim cvjetovima.

Stvarali su protukrvno srodstvo,

još uvijek mirovine dijele

unucima kao da su prvorodstvo,

mijenjaju imena horde cijele.

Moralno-politička podobnost, krađa,

gomilanje mnoštva ogromnih kredita,

ispiranje mozgova i doživotna lađa,

i tko će sve to platit', to se i ne pita!

Djed sa sinom, majka s kćeri

nisu mogli govoriti prisno.

I zidovi su čuli, to se mjeri

kao nikad napisano pismo.

Hej, hej, još i sada ima straha,

nakon mnogo desetaka ljeta,

moraš disati bez daha,

marioneta postala je sveta,

gazda svega k'o u kultu ličnosti.

Nit' on sam to nije znao,

nema pogrešne tu sličnosti,

nije vjerovao što je sve potpisao.

Marxa poznavali nisu,

ali pohlepni su zato neprekidno.

Postolari na najvišem visu,

sramota i ruglo nerazvidno.

Ima takvih slučajeva još i danas,

to su oni što od paranoje pate.

Manevriraju raketama na sve nas,

ali nikad odštetu ne plate.

Šteta, ni ja nisam spretna

dočarati djeci svu tu komu;

poslije te Oluje postala sam sretna,

al' se ne usudim zanositi svome Domu.

04.08.2024. 23:25