Zašto je povika na kršćane u cijelom svijetu, zašto su progonjeni?
Zna se, svjedoci su stvarnosti, istine i dobrote, pokajanja i straha Gospodnjega, upozoravaju na grijehe po kojima dolazi smrt svim ljudima, znaju što se može učiniti za život vječni, smetaju savjesti onih koji nisu toga svjesni i čine loše stvari za sebe i svoj život; imaju Oca nebeskoga koji im je dao svoga jedinorođenoga Sina da bi sve koji slijede Sina imali taj vječni život; puni su Duha i znaju o duhovnosti.
Otac ih opominje po Kristu u Duhu Svetomu, kažnjava ih za grijehe i zlodjela, sili ih na pokajanje, ne da se otpratiti, šiba djecu koju voli, a djeca Očeva podučavaju svijet o njegovoj dobroti.
Što bi se dogodilo kada bi Otac otišao i kada im se više ne bi javljao? Kad više ne bi Sin uslišavao svoje sljedbenike, tješio ih i putio ih na križni put? Mnogi bi vjernici ostali strpljivi u vjeri, ali onaj dio čovječanstva koji bi se, uzmimo, napokon riješio i Boga i kršćana, ne bi se snašao u svojoj zlobnoj samotnosti i napuštenosti. Najviše bi se napatili baš ovi koji proganjaju Katoličku Crkvu, kršćane i kršćanstvo. No, nitko im ne bi vjerovao, nitko im ne bi mogao pomoći u tminama i bolima. S vremenom bi spoznali da vjeruju i nadaju se vječnom životu, ali bi ostali sami, bez Boga i bez nade. Život bez nade je težak i bolestan život. Počeli bi tražiti Boga, željeti vjerovati, ali ništa ih ne bi moglo utješiti. Čuli bi od kršćana da se Bog Otac okrenuo nekim drugim ljudima ili da je od kamenja sebi napravio djecu Abrahama, oca vjere naše. Bili bi jako utučeni, tužni i nesretni jer bi izgubili Ljubav koje nisu svjesni bili i koju su prezirali. Tek tada, kada bi bilo prekasno, bezbošci bi povjerovali, ali ne bi umijeli ljubiti Gospodina, obožavati Isusa i slijediti ga. To bi bilo pakleno. Plakali bi i tražili onaj teret koji su ismijavali, teret Božjega straha, teret kazne, jaram Isusov. Mnogi bi možda otkrili što je ljubav Očeva, tko je Ljubav, otkrili, povjerovali i gorko bi se pokajali. Nikakva oholost, niti pohlepa, niti bogatstva, niti sodomija ne bi im više nikada padala na pamet.
Još postoje vjernici koji mole Boga da te ljude sve spasi, onako kako samo Otac zna. I dok je takvih koji mole, dotle će živjeti nada za ovaj naraštaj.18.08.2024. 20:49
„Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.
Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako. (Mt 11,29-30).”
No comments:
Post a Comment
just do it