Jedini Dan

 

Genetski predisponirana,

okolinom potaknuta,

kao biljka, ne angažirana,

tobom, Bože, dotaknuta,

oživjeh po zapovijedi.

Kakva god sam bila,

slična sam u ispovijedi

kao grlica bez krila.

Ne poznam ti veličinu,

ali da si Ljubav, to ja znam,

koja ima izobilnu količinu

i kakvoću kao leptir sam,

kao pupoljci od ruža,

zajedno i s trnjem,

kao kućica za puža,

kao plod sa zrnjem.

Moja krila sva su tvoja,

nespretne mi ruke blage

jer je Duh tvoj duša moja

i kao da nema ljage.

Živjeti u tvome Duhu,

često u praznini

jer u tome ruhu

nisam u nizini,

iznenađujuće mi je to,

riječ me tvoja oduševljava

kao rosa koja će na tlo,

al' se rodi usred neba plava.

I kad krv ti lipti,

kruna koja probada,

duša moja kipti

jer u tebe propada.

Ljubav tvoja jača.

Duhovna li spoja

u duši bez plača

i već nisam svoja.

Ti me Duhom preobrazi

u svoj svojoj slavi
i u milosrđu me izrazi

k'o leptira na toj rosnoj travi.

Hvalit ću te u tvom Gradu

gdje si svjetlost sama

i u duši kojoj snažiš nadu;

stanovati sred tog plama.

Duša lagana i sretna

s miomirisima jedinoga Dana,

za tobom ću biti uvijek sjetna

jer ti nisam više strana,

sve si poduzeo

da me preobratiš,

grijehe si mi oduzeo

da me k sebi vratiš.

Ne vidjeh ni tko sam

u tom oceanu laži

gdje su pitali me što sam,

tko me ovdje traži?

Prah leptira meni nasu,

dobru mjeru od života,

lako breme prema spasu,

prepunom divota.

Sad sam ljudsko biće,

u tebi to, Kriste, znam

gdje mi tvoja ljubav sviće

gdje je vječan jedan Dan.

27.08.2024. 19:17