O, kada me obuzme naklonost
i ljubav prema tvome veličanstvu!
Gledam oblak iznad Katedrale
pred kojime nestaje moj ponos,
prisjećam se duga proročanstvu.
Tornjevi ti sukljaju smjerom vertikale
gdje se zvijezde iza neba namnožile.
Odmara me, Duše Sveti, ta mrklina,
tajanstveni prizor koji note svira
što su obojale tamno moje žile
dok mi pripovijeda sva tišina
koja ulazi u srce, dušu dira.
Samo tvoja ljubav srce umiriti može
da u kraljevstvu se nađe za koje se trudi
pa dočeka u sivilu i taj čas
kada kaže ja te ljubim, Bože,
želim tebe priviti u grudi
da to bude jedinstveno za nas.
Ispred tebe na nebesima sam ja,
Oče slavni, dok te molim uzdasima,
čekam, slušam, dišem kao dašak.
Iz tvojih usta sada nema prijekora,
iz svoje dubine daruješ me ukrasima
i ja više nisam samo prah, ni prašak,
mada ja sam beskorisna sluškinja.
Isto srce neće mrziti i voljeti
dok u tebi provodi svo vrijeme,
dok u njemu mirna vatra tinja
koja čezne u tom spoju dozrijeti,
iako je možda samo sitno sjeme.
Oblak iznad tornja gorući je postao stup
koji osvjetljava ljestve moje staze
gdje se anđeli nikada ne sudaraju.
Postavljaju zazive sve na jedan kup,
a ti samo gledaš, ruke tvoje na me paze
da me kušnje prejako ne udaraju.
Za sada se malo k tebi sklanjam,
osluškivanje me mira obuzelo svu.
Sva sam sada tvoja, poput cjeline,
dok u naše noći ja uranjam.
S tobom dočekat ću novu zoru
kao službenica božanske jednine.
04.08.2024. 00:50
No comments:
Post a Comment
just do it